Poštovani profesori i kolege, [FONT=Verdana]profesoru M* obratio sam se privatnim mailom, no kako se rasprava
neočekivano zahuktala, a retorika nekih mlađih kolega pokazala pravo lice svijeta u koji ulazimo, odlučio sam se isti mail ipak objaviti. Mislim da bismo se svi trebali zamisliti nad nekim stvarima i kuda srljamo.[/FONT]
Poštovani profesore M*,
stiglo mi je, kao i svima, Vaše cirkularno pismo. Neće Vam puno značiti ako Vam kažem da se posve slažem s Vama, jer me ne poznajete (niti sam osobno bitan). Samo Vam želim reći da ste djelomice i sami krivi.
Prije desetak godina dekanat je primio pismo studenta u kojem se prijavljuje da studenti počinju koristiti wc za spolne odnose. To je tad bila novost, i odsjek u čijem se hodniku to dogodilo zaključao je wc za studente. To je trajalo par mjeseci, nakon čega je wc otključan, a u međuvremenu je to postala opća pojava na fakultetu (i u školama, knjižnicama, barovima i svugdje). I nikom ništa.
Prije nekoliko godina, učenik jedne srednje škole na svojem je blogu oblatio sve profesore, a jednoga čak nazvao "pederom". Nakon što mu je škola dala ukor pred isključenje, u medijima se podigla hajka na školu. U toj je hajci sudjelovala kompletna intelektualna elita sa svojim kolumnama, štiteći pravo učenika "na izražavanje osobnog mišljenja". Ukor je povučen, profesori su dobili po prstima, i nikom ništa.
Prije nekoliko mjeseci, učenik jedne osnovne škole razbijao je učionice i tukao učenike pred nemoćnim profesorima. Nitko se nije usudio uhvatiti ga i zaustaviti, da ga poslije ne optuže za jednu od ovih novih optužbi koje su odnedavno u modi. Trebalo je čekati policiju. Dvadesetak odraslih i stotinjak učenika bilo je nemoćno pred 10-godišnjim nasilnikom. Poslije je odveden na "razgovor sa stručnom osobom", i nikom ništa.
Onda su dva učenika premlatila profesora. U medijima se puno veća težina pridala njihovoj izjavi da je on "prvi počeo", iako se iz intervjua jasno vidjelo da profesor nije nasilni tip, da je u psihičkom šoku i da još nije došao k sebi (uz to što je natučen). Profesorove izjave prenesene su uz napomenu "navodno", te da "struka treba utvrditi što se dogodilo".
Nedavno su mladi u mom gradu protestirali. Izašli su na glavni trg s vodenim pištoljima. Ispred mene hodao je čovjek srednjih godina, a jedna ga je učenica zalila vodom iz pištolja. Pravio se da se ništa nije dogodilo i nastavio hodati. I ja bih tako postupio. Jer, da ju je pljusnuo ili makar samo izgrdio (kao što bi svatko normalan učinio pred 20 godina), kompletni aparat - policija, mediji, pravobraniteljica, ministrica, napredni intelektualci - stao bi na njezinu stranu. A na licu joj se vidjelo da ona to zna; nije čak bila ni šeretski nasmijana, njezin je pogled govorio Ja ovo ionako mogu.
Hoću reći, Vi kao intelektualna elita sve ove godine ili a) kolektivno šutite, ako ste desnica, ili b) hvalite anarhizam ako ste ljevica. Loši plodovi ne dolaze od dobra stabla. Ovo se valja već 20-tak godina, i došlo je s globalizacijom. Sjećate li se kako ste kao učenik i student instinktivno poštivali starije, čak i kad ste im (ako ste im, a nadam se da jeste) smještali psine. Netko pametan je rekao da žali čovjeka koji s 20 godina nije bio anarhist, a s 30 konzervativac. Pa vidite li gdje 30-godišnje "konzervativce" (ne u političkom smislu, govorim isključivo u smislu habitusa) među mladim asistentima, docentima, istaknutim studentima koji odlaze na ljetne škole...?
U posljednjih desetak godina, na Fakultetu (i u redakcijama časopisa, 3. programa, kulturnim ustanovama i izdavačkim kućama, na svim ključnim punktovima za održavanje i razvijanje "civilizacijskih tekovina", kako Vi kažete) zapošljavani su mladi ljudi kojima su vrhunac dobrog ukusa i estetski lijepoga alkoholni tulumi, rokenrol, komercijalni filmovi, stripovi i blogovi, što poprilično odudara od glazbe Ligetija, filmova Kieslovskoga, Magellijevih predstava i filozofskih sjedeljki koji su oblikovali (još i) Vašu generaciju (govorim o onima za koje postoji FF, onima koji se kasnije na njemu zaposle).
Neću nikad zaboraviti najljepšu projekciju mog života, kad sam slučajno pošao na film Bele Tarra 'Sotonski tango' nemajući pojma o čemu je riječ. Tijekom 7 sati, koliko film traje, dvorana se skoro posve ispraznila. Samo par nas sjedilo je prikovano uz sjedala do kraja, a sjedili bismo još 7 sati da je film još toliko trajao. Kakva je to generacija studenata FF-a koja nema strpljenja za genijalne stvari? Gdje su nestali ljudi s kojima je vrijedilo sjesti i pričati o mađarskom art filmu ili izvedbi Bartokovog Modrobradog? Gdje su duhovni potomci Vaše generacije?
Ako studentima predaje osoba koja je zarasla i poderana, koju studenti viđaju u svojim "klubovima" gdje se s bocom žuje ljulja u ritmu ritam-mašine, koja u svojim intervjuima podržava Let 3 i "urbanu scenu" (što god to značilo da je Let 3 "urban"), a ta je osoba u društvenom, estetskom, moralnom i intelektualnom smislu (pa i političkom, u smislu politeje) ili bezlična ili adolescentska, što se bunite na ovakve plakate? Kakvi će biti studenti ako su im intelektualni uzori kao ovi na plakatu, ako osobe kao ove na plakatu imaju socijalni i simbolički kapital?
Nije sve u znanju; nekoć se ljude nije primalo jer nisu bili prikladni kao osobe; jer nisu imali dostojanstva. A dostojanstvo se ne može odjenuti kao odijelo ni svezati kao kravata; ili je sraslo s kožom, ili ga nema. To su civilizacijske tekovine, a mogu se prenijeti samo ako su preuzete. To je kao štafeta, i bez toga je znanje upisano samo na jeziku, ne u srcu: theoria sine praxi. Ovaj plakat dizajnirala je osoba koja poznaje njegov original; ali ne shvaća ljepotu tog originala, i ta je ljepota ostala mrtva - prenesena je samo kao ljuštura. Čemu to uopće prenositi?
Ali plakat je istovremeno i divan, jer Vam pokazuje svu realnost njihove duše, bez licemjerja i lažnih ukrasa iza kakvih se zakrivala još moja generacija, koja je još izigravala "opću kulturu" i neki pseudo-agramerski štih da se razlikuje od besposlenih mangupa iz kvarta, što je bilo pitanje časti. Danas se opća kultura mjeri testovima na prijemnom, a pitanje časti je ne razlikovati se od mangupa iz kvarta. Čak i ljudi koji su pametniji, pametniji su upravo zato što nastoje da ne odskaču, da se utope u općem primitivizmu da ne nastradaju.
Doći će vrijeme kulturne revolucije, kad će vas mladi maoisti (kako se god tada budu zvali) lupati po glavi crvenom knjižicom zato što nosite naočale.
Ali nečija šutnja i pasivnost prije 20 godina dovela je dotle.
Prije skoro 20 godina mnogo se govorilo o "duhovnoj obnovi". (Bože, kako vrijeme leti.) To su često govorili ljudi s figom u džepu. Naravno da se nikakva obnova nije dogodila. Sve su te godine jedan kontinuitet raspadanja, u kojem je 2000. cinizam desnice samo zamijenjen cinizmom ljevice, a 2004. cinizmom općenito. A (zbog ovakve izjave se danas gubi kredibilitet, kao nekoć zbog privatnog skandala, možda ni Vi ne volite taj argument) bez religije, i to življene, ne-dogmatske, ne-ideološke, ne-crkvene, ne-popovske, nego uistinu komunitarne i pred-ležeće religije - pa makar i civilne religije - kao habitusa jednog naroda, ne može biti ni drukčije: jer ograde padaju, kao domino, a nemate ništa da ih zaustavite. Kao što znate, liberalna retorika, od ljudskih prava nadalje (ni ekologija, ni univerzalizam, ni racionalizam, ni meliorizam) ne mogu zamijeniti onaj iracionalni, naslijeđeni temelj življenja, koji kad se jednom razbuca lopatom, više ne može biti rekonstruiran osim kao fundamentalizam, što opet iznevjeruje njegovu bit.
Filozofski fakultet je trebao biti ta brana u intelektualnom smislu, ali ta brana ne može bez cementa, onog dubokog cementa u temeljima, od kojeg je izgrađena. Čak ni komunizam nije uspio isisati te temelje iz Fakulteta, globalizacija jest. Što ste radili u međuvremenu?
A plakat je uzalud trgati, jer će osvanuti novi. I novi, i opet novi, i sve više njih. Nered ima sklonost razmnožavanju u geometrijskoj progresiji. Dobri se ljudi raspršuju, a zlo organizira. Možda je signum temporis što je u zadnjih godinu dana preminulo više dobrih ljudi nego svih prošlih deset godina. U našoj zemlji, hoću reći; ali to se čuje u vijestima, a potom zaboravi.
Zašto Vam pišem? Jer me vaš cirkular kosnuo, tako reći, svojom plemenitom uzaludnošću. Ako sam Vas ugnjavio dugim a nezanimljivim pismom, duboko se ispričavam.
Za kraj, ovo je citat s jednog internetskog foruma. (Da, još uvijek pametnih mladih ljudi; ali ih se rijetko čuje).
Civilizacija je uvijek u opasnosti kad oni koji nisu naučili slušati dobiju pravo zapovijedati.
Nečastivi na filozofskom
'19, '19 Lenjin udario
'28, '28 Staljin udario
