VOA: Porast neofasizma i anarhosindikalizma u Hrvatskoj

[Niggle]

[FONT=Arial,Helvetica]Porast neofasizma i anarhosindikalizma u Hrvatskoj - razgovor s veleposlanikom Darkom Bekicem
[/FONT]

[FONT=Arial,Helvetica]Prilog Zeljka Matica[/FONT]

[FONT=Arial,Helvetica] Veleposlanik Darko Bekic upozorava na porast neofasizma i anarhosindikalizma u Hrvatskoj.
[/FONT]
[FONT=Arial,Helvetica]GA: Gospodine Bekicu, u Hrvatskoj se javljaju otpori euro-integracijama i globalizaciji. Tko su nositelji tih otpora? [/FONT]

[FONT=Arial,Helvetica]DB: Procesi globalizacije i europske integracije ne rezultiraju otporima samo u Hrvatskoj. Ti otpori su registrirani u citavom svijetu, od najrazvijenijih zemalja, pa i samih Sjedinjenih Drzava - nedavno smo bili svjedoci demonstracija u Seattleu i u Washingtonu, pa preko Davosa u Svicarskoj, sve do zemalja u razvoju u Aziji i Africi. Svi ti prosvjedi, ukljucujuci i ove u Hrvatskoj, posljedica su burnog procesa globalizacije, bitne, temeljne transformacije svjetskog gospodarstva, procesa, dakle, u kojem se citave privredne grane, pa cak i neke regije svijeta, zatim socijalne i etnicke grupe, nazalost, nalaze na strani gubitnika. U takvom burnom, ali povijesnom i neizbjeznom procesu, javljaju se otpori. [/FONT]

[FONT=Arial,Helvetica]U Hrvatskoj postoje, kao i u svakoj zemlji, odredjene specificnosti. Kod nas je problem globalizacije otezan jos vise jer se odvija u svijetu upravo u vrijeme kada je hrvatska drzava nastajala i kada se morala suocavati s ratom, agresijom i Domovinskim, dakle, obrambenim ratom. Tako da se zapravo moze reci da je Hrvatska izgubila posljednji vlak za globalizaciju, koji sada mora mukotrpno ponovno sustizati, a da je citava zemlja u zaostatku za svijetom. Zato su posljedice jos teze. Kod nas, socioloski gledano, javljaju se dvije skupine kao protivnici globalizacije. S jedne strane imamo desnu kritiku globalizacije i otvaranje prema svjetskom trzistu. To je ono sto uvjetno mozemo nazvati neofasizmom. S druge strane, imamo lijevu kritiku globalizacije, otvaranja i zaostravanja gospodarskih i trzisnih zakonitosti, a to je nesto sto nazivam tendencijama anarhosindikalizma. [/FONT]

[FONT=Arial,Helvetica]Buduci je u javnosti puno vise rijeci o desnim aberacijama, ja bih poceo s ocjenom onoga sto zovem anarhosindikalizmom. Naime, u radnickoj klasi u Hrvatskoj postoji jedno kolektivno sjecanje na razdoblje samoupravljanja. U tom razdoblju interesi radnicke klase bili su kanalizirani kroz institucionalizirani sustav radnickog samoupravljanja i kontrolu Saveza komunista. Danas taj interes i jedan duboko ukorijenjeni sindrom vlasnistva nad sredstvima za proizvodnju, koji postoji jos uvijek u radnickoj klasi, nije vise kanaliziran organima samoupravljanja, pa ni organizacijama SK u poduzecima, nego je spontan, otvoren i pretvara se u nesto sto je poznato u povijesti radnickog pokreta - pretvara se u anarhosindikalizam. To znaci - zauzimanje pogona, blokade cesta, otvoreni prosvjedi itd. [/FONT]

[FONT=Arial,Helvetica]Smatram da taj proces nije zdrav, da to otezava otvaranje Hrvatske prema stranom kapitalu, odnosno, sprecava njegov dolazak, a da bi se to moglo ispraviti trebalo bi, po mojem misljenju, ici ponovno na neke oblike institucionalizacije interesa radnicke klase kroz razne oblike "worker participation". To znaci osnivanje zaposlenickih vijeca s jasnim konzultantskim i savjetodavnim funkcijama, sto bi pomoglo da se ove anarhosindikalisticke tendencije usmjere u konstruktivnom smjeru, od kojega ce imati koristi svi socijalni partneri - i poslodavci i zaposlenici. [/FONT]

[FONT=Arial,Helvetica]GA: Koje su, dr. Bekicu, moguce posljedice neofazima i anarhosindikalizma po Hrvatsku? [/FONT]

[FONT=Arial,Helvetica]DB: Mislim da ni jedan, niti drugi ne bi trebali imati dramaticne posljedice. To su ipak dogadjaji i procesi na rubu drustvene scene, koji ne bi mogli ugroziti legitimno izabrane organe vlasti. Ali, oni bez sumnje mogu pogorsati rejting Hrvatske na medjunarodnim burzama, u strukturama medjunarodnog kapitala i investitora, koji ce Hrvatsku ocjenjivati kao zemlju visokog neekonomskog rizika, upravo zbog tih politickih prijetnji od strane radikalno desnih grupa, zatim ekonomskih prijetnji u smislu usporavanja ili ometanja proizvodnog procesa ili eksporta profita od strane spontanog radnickog bunta. [/FONT]

[FONT=Arial,Helvetica]GA: Svjedoci smo i jacanja nezadovoljstva ratnih veterana. Mogu li oni destabilizirati aktualnu vlast? [/FONT]

[FONT=Arial,Helvetica]DB: Mnogobrojni protesti i zalbe branitelja su, cini mi se, opravdani. Ja ih u potpunosti razumijem. Ovom prilikom mogu reci da ih razumijem i kao otac kojem je sin dragovoljac i pripadnik Tigrova, takodjer nedavno iz jedne drzavne institucije izbacen na najgrublji nacin s posla. Prema tome, razumijem te probleme. No, ono sto mislim da dragovoljacke grupe jest da te svoje opravdane zahtjeve, iza kojih bi vrlo lako mogla stati najveca vecina hrvatskog naroda, predstavljaju sa simbolima i retorikom radikalne desnice i neofasizma. Ja iza toga ne mogu stati!
[/FONT]
http://www.voa.gov/miscl/croatia/zm051400.html

[Niggle]

Prosto je neverovatno da svi gadovi koriste toliko slicnu argumentaciju - gde god bili. Secam se, kada se u Srbiji pojavio ASI i po prvi put krenuo sa svojim javnim akcijama, da je tadasnji ministar rada Dragan Milovanovic hucio i bucio plaseci populaciju pricama o tome kako su se pojavili anarho-sindikalisti, i kako distribucijom svojih publikacija ispred fabrika plase strane investitore i koce tranziciju... Mozes misliti.

[Lamanov]

Govno.

Čuj "Smatram da taj proces nije zdrav." Naravno da nije zdrav ako si buržoasko politikansko govno. I pazi samo kako je bezobrazan: usmjeravanje tendencija anarhosindikalizma kroz institucionalizaciju "radničke participacije"? On bi sad radnicima kad su, eto, i oni već zaraženi bacilom klasnog radikalizma, nametao birokrate i "participaciju". Mrš!

[Kosta]

Nisam shvatio čiji je to ambasador i gdje? Kako može biti toliko neozbiljan da priča takve gluposti?

[Lamanov]

Pa valjda hrvatski u SAD, ako je VOA - Voice of America.

Ali na koje tačno gluposti misliš?

[Kosta]

To je tekst iz 2000. ali mi se svejedno čini neobičnim da jedan ambasador spominje neofašizam i anarhosindikalzam kao realne prijetnje sistemu. Možda je predugo bio u Americi...