Anarhosindikalističke smjernice za organizaciju društva

[Искра]

http://anarhizam.hr/teorija-i-praksa...izaciju-drutva

Novi tekst o anarhosindikalizmu, pa eto ako se nekom raspravlja

[tvar]

http://anarhizam.hr/teorija-i-praksa...izaciju-drutva

Novi tekst o anarhosindikalizmu, pa eto ako se nekom raspravlja

Moje odstupanje u odnosu na anarhosindikalizam :

1. smatram da u suvremenom društvu ( društvima iznad lovno-sakupljačkih ) ne postoje samo dvije klase: radnici i kapitalisti ( pustimo sada po strani međuklase seljaka i obrtnika ) nego postoji i treća klasa: nosioci države, njene sile i vlasti.

2.ako radnička klasa postigne zadovoljavajući stupanj klasne svijesti, generalni štrajk neće ni biti potreban, revolucija i prevrat biti će vrlo brzi.

3.pitanje autoritarnog socijalizma - smatrao sam da se za to usvojio pojam birokratski kolektivizam.Moramo se odlučiti kako koristiti pojam socijalizam: onako kako ga koristi prevladavajuća građanska akademska sociologija ili kako ga koriste slobodarski komunisti-anarhisti. Ne možeš istovremeno koristiti pojam autoritarni socijalizam i tvrditi da SSSR nije bio socijalistički.

4.akademizam - na sadašnjem nivou društvene svijesti običnog puka, ako ne završiš postojeći fakultetski obrazovni sustav nitko te neće uzimati za ozbiljno, kao što se može vidjeti iz primjera:http://www.e-novine.com/drustvo/5415...-sprdaina.html

5.postojeći parlamentarni sustav i institucije sadašnjeg klasnog društva - ne treba ih bojkotirati kao npr.radnička klasa ne glasa nego treba ih iskoristiti, naravno po vlastitom nahođenju a ne onako kako su vlastodršci zamislili.

[Искра]

Moje odstupanje u odnosu na anarhosindikalizam :

Zadna sam osoba koja će ovdje braniti anarhosindikalizam - no....

1. smatram da u suvremenom društvu ( društvima iznad lovno-sakupljačkih ) ne postoje samo dvije klase: radnici i kapitalisti ( pustimo sada po strani međuklase seljaka i obrtnika ) nego postoji i treća klasa: nosioci države, njene sile i vlasti.

U marksističkoj analizi, koju su anarhisit pokupili, nikad nije rečeno da postoje samo 2 klase. To je površan analiza ovog rada. Postoji mnoštvo klasa, no nosioci državne vlasti nisu posebna klasa. Oni su oruđe buržoazije ili su samo pripadnici iste klase.

2.ako radnička klasa postigne zadovoljavajući stupanj klasne svijesti, generalni štrajk neće ni biti potreban, revolucija i prevrat biti će vrlo brzi.

Generalni štrajk je samo okidač. Revolucija doduše može početi bilo kako, no ono što bi ona trebala je uništiti sve institucije buržoaskog društva - poput sindikata.

3.pitanje autoritarnog socijalizma - smatrao sam da se za to usvojio pojam birokratski kolektivizam.Moramo se odlučiti kako koristiti pojam socijalizam: onako kako ga koristi prevladavajuća građanska akademska sociologija ili kako ga koriste slobodarski komunisti-anarhisti. Ne možeš istovremeno koristiti pojam autoritarni socijalizam i tvrditi da SSSR nije bio socijalistički.

Anarhisti griješe u postavljanju stvari na autoritarni i slobodarski socijalizam. Postoji samo jedan, a ostalo je revizijonizam. Ne može sustav koji je odustao od osnovnih načela marksizma biti socijalistički. Tu se slažemo.

4.akademizam - na sadašnjem nivou društvene svijesti običnog puka, ako ne završiš postojeći fakultetski obrazovni sustav nitko te neće uzimati za ozbiljno, kao što se može vidjeti iz primjera:http://www.e-novine.com/drustvo/5415...-sprdaina.html

Mislim da nije u redu poistovječivati cijeli jedan pokret s jednom osobom, jer tada on postaje rob te iste osobe, njezinih ambicija i ponašanja.

5.postojeći parlamentarni sustav i institucije sadašnjeg klasnog društva - ne treba ih bojkotirati kao npr.radnička klasa ne glasa nego treba ih iskoristiti, naravno po vlastitom nahođenju a ne onako kako su vlastodršci zamislili.

U današnejm kapitalizmu parlamentarna demokracija je više nego ikad produžena ruka kapitala. Parlamentarizam nema smisla jer bi se samo progresivne snage kompromitirale sudjelovanjem u buržoaskom estamblišmentu, te u slučaju osvajanja vlasti, u služenju kapitalu. Mi ne želimo popravljati ovaj sustav već ga razoriti do krajnjih granica.

[tvar]

U marksističkoj analizi, koju su anarhisit pokupili, nikad nije rečeno da postoje samo 2 klase. To je površan analiza ovog rada. Postoji mnoštvo klasa, no nosioci državne vlasti nisu posebna klasa. Oni su oruđe buržoazije ili su samo pripadnici iste klase.

Piše dvije glavne klase a ja smatram kako postoje tri glavne klase: radnici, kapitalisti i nosici državne sile, vlasti

Generalni štrajk je samo okidač. Revolucija doduše može početi bilo kako, no ono što bi ona trebala je uništiti sve institucije buržoaskog društva - poput sindikata.

Preveliku pažnju pridaju generalnom štrajku, najbitniji pojam kod revolucije je klasna svijest radničke klase

Anarhisti griješe u postavljanju stvari na autoritarni i slobodarski socijalizam. Postoji samo jedan, a ostalo je revizijonizam. Ne može sustav koji je odustao od osnovnih načela marksizma biti socijalistički. Tu se slažemo.

Zbog silnih zloupotreba trebalo bi izbaciti pojmove socijalizam,komunizam,anarhizam...i uvesti nove. Korištenje pojmova aktivizam, direktna demokracija je izvrsna ideja.

Mislim da nije u redu poistovječivati cijeli jedan pokret s jednom osobom, jer tada on postaje rob te iste osobe, njezinih ambicija i ponašanja.

Iz iskustva znam kako se ne radi o pojedinačnom slučaju, to je vrlo česta pojava kod anarhista

U današnejm kapitalizmu parlamentarna demokracija je više nego ikad produžena ruka kapitala. Parlamentarizam nema smisla jer bi se samo progresivne snage kompromitirale sudjelovanjem u buržoaskom estamblišmentu, te u slučaju osvajanja vlasti, u služenju kapitalu. Mi ne želimo popravljati ovaj sustav već ga razoriti do krajnjih granica.

Jedno je što netko želi a drugo kakve su povijesne silnice i kakav je povijesni trenutak.Treba iskoristiti sve mogućnosti i djelovati kroz sve forme. Kroz parlamenat može se :

1.propagirati lijeve ideje

2.razotkrivati, razobličavati kapitalizam

3.pružati pomoć drugovima u raznim akcijama koji oni izvode u društvu

4.u nemogućnosti izvođenja revolucije, poboljšavati postojeći položaj radničke klase ( npr. besplatno obrazovanje ).Najlakše i najkomotnije je zazivati i čekati revoluciju.

[Искра]

Piše dvije glavne klase a ja smatram kako postoje tri glavne klase: radnici, kapitalisti i nosici državne sile, vlasti

Postoje i dalje dvje glavne klase koje se dijele prema njihovoh ulozi u proizvodnom procesu. Nosioci državne vlasti se najčešće regrutiraju iz buržoazije ili u procesu preuzimanja vlasti postanu buržoazija. Doduše ovo što ti pišeš me podsjeća na Jessopa i Poulantzasa, koje još nisam pročitao, pa ti ne mogu niti kontrirati kroz njihovu teoriju dok to ne napravim.

Preveliku pažnju pridaju generalnom štrajku, najbitniji pojam kod revolucije je klasna svijest radničke klase

Najbitniji pojam kod revolucije je proletarijat koji se formirao kao politička klasa spremna da preuzme vlast i uspostavi diktaturu proletarijata. "Iskra" koja će dovesti do tog procesa može biti generalni štrajk, a može biti i gomila drugih stvari. Na kraju krajeva niti sama anarhosindikalistička "revolucija" 1936. nije započela generalnim štrajkom, tako da se tu slažem da ova teorija nema pretjerano smisla - pogotovo što nakon toga sindikat ostaje kao neka organizacija... a treba ga razoriti kao i sve druge institucije klasnog društva.

Zbog silnih zloupotreba trebalo bi izbaciti pojmove socijalizam,komunizam,anarhizam...i uvesti nove. Korištenje pojmova aktivizam, direktna demokracija je izvrsna ideja.

Nikako! Komunizam, socijalizam, marksizam ne treba izbacivati, niti ih se sramiti, niti ih opravdavati! Ja se nemam čega sramiti. Treba ukazati na devijacije i još čvršće nego ikad držati liniji

Aktivizam?

Direktna demokracija?

Diktatura!

Iz iskustva znam kako se ne radi o pojedinačnom slučaju, to je vrlo česta pojava kod anarhista

Ne zanima me to, niti namjeravam raspravljati o pojedincima na forumu. Ono na što sam ukazao jest to da je nemoguće pokret, koliko se god ne slagao s njim, skupiti u jednog pojedinca i kroz to ga kritizirati. Pokret treba kritizirati u cijelosti, kroz analizu, a u slučaju da pojedinac tu igra glavnu ulogu to napravno treba spomeniti. No, ovako u diskusiji koristiti ispade pojedinaca kako bi se reklo da je određeni pokret "ovo-ili-ono" - nema smisla

Jedno je što netko želi a drugo kakve su povijesne silnice i kakav je povijesni trenutak.

Tu se slažemo, samo što dolazimo do drugačijih zaključaka. Naravno, moji su utemeljeni na želji za stvaranjem komunističkog radničkog pokreta čistog od oportunizma, liberalno-levog reformizma i prudonizma, zbog čega i prihvačam analize koje dokazuju kako je nemoguće korisiti parlament u 21. stoljeću.

Treba iskoristiti sve mogućnosti i djelovati kroz sve forme.

Reforme idu u korist jedino ako se za njih izbori pokret vlastitom izvaninstitucijonalnom snagom (u tome su anarhosindikalisti u pravu, no ne i u realizaciji istoga). U suprotnom pokret postaje refomristički i stremi ka prudonističko-kardeljevskim maštarijama upravljanja kapitalom...

1.propagirati lijeve ideje

2.razotkrivati, razobličavati kapitalizam

3.pružati pomoć drugovima u raznim akcijama koji oni izvode u društvu

Sve ovo može raditi i anti-parlamentarna partija, samo što se ona neće kompromitirati sudjelovanjem u postojećem sustavu. Zar lekcija njemačke socijaldemokracije ljudima nije dovljna (pogotovo ako uzmemo u obzir da se ponovila još nekoliko tisuća puta)?

4.u nemogućnosti izvođenja revolucije, poboljšavati postojeći položaj radničke klase ( npr. besplatno obrazovanje ).Najlakše i najkomotnije je zazivati i čekati revoluciju.

Ovo se zove oportunizam. Osim toga ovo se zove izdaja, jer se reformama ubija revolucionarni žar i laže se radničkoj klasi kako ne mogu postići ništa osim ako ne koriste institucije buržoaskog društva koje su stvorene kako bi ih porobile. Besplatno obrazovanje nije samo bitno kao cilj. Da SDP kaže da uvode besplatno obrazovanje ti bi zasigurno glasao za njih, no ja bi ih još jače napao. Ono što je važno nije samo reforma nego kako se dolazi do nje, a jedna je stvar da SDP nešto uvede, a druga je stvar da se militantni studentski pokret izbori za nešto! Ako pokret to postigne on akumulira političku moć koju može iskorisiti u daljnjoj borbi i radikalizaciji proletarijata...

[4 Leaf Clover]

4.akademizam - na sadašnjem nivou društvene svijesti običnog puka, ako ne završiš postojeći fakultetski obrazovni sustav nitko te neće uzimati za ozbiljno, kao što se može vidjeti iz primjera:http://www.e-novine.com/drustvo/5415...-sprdaina.html

Nisam znao da se ovako otužan skup zapravo održao, ovo je dostojno suza

Nego Tvar, mislim da te opterećuju nebitne stvari. Mene više opterećuju raznorazni datumi pregovora, raznorazne tribinice akademskih ljevičara i samozvanih kritičara. Zapravo samo ovo je dokaz da ljevičari nikada ne trebaju da nipodoštavaju svjetske anti-imperijalističke tendencije, jer se nezadovoljstvo sve više globalizuje. Anti-Eu histerija je sada nakon još jednog ekonomskog kraha, postala skroz rasprostranjena po cijeloj Evropi, samo što su dobar dio kolača ugrabili desničarski mentalni bogalji koji hoće nazad tridesete, u Sjevernoj Americi je su po prvi put osjetljivi problemi recesije koji odavno muče ostatak svijeta, poskupljenje goriva i osnovnih namirnica, tržište rada i sva njegova agonija... Populacija raste, ratovi se uvećavaju, a mukotrpno stečeni novac se baca u rupe bez dna.

Pravo vrijeme da okrenemo glavu od ovih ego-košmara akademske ljevice i pozabavimo se suštinskim. Ako sad krenemo u izmišljanje novih termina i pokopavajne starih, i kreiranje nekih nepotrebnih ideologija, završićemo kao ova šaka jada sa video klipa.

[tvar]

Nisam znao da se ovako otužan skup zapravo održao, ovo je dostojno suza

Nego Tvar, mislim da te opterećuju nebitne stvari. Mene više opterećuju raznorazni datumi pregovora, raznorazne tribinice akademskih ljevičara i samozvanih kritičara. Zapravo samo ovo je dokaz da ljevičari nikada ne trebaju da nipodoštavaju svjetske anti-imperijalističke tendencije, jer se nezadovoljstvo sve više globalizuje. Anti-Eu histerija je sada nakon još jednog ekonomskog kraha, postala skroz rasprostranjena po cijeloj Evropi, samo što su dobar dio kolača ugrabili desničarski mentalni bogalji koji hoće nazad tridesete, u Sjevernoj Americi je su po prvi put osjetljivi problemi recesije koji odavno muče ostatak svijeta, poskupljenje goriva i osnovnih namirnica, tržište rada i sva njegova agonija... Populacija raste, ratovi se uvećavaju, a mukotrpno stečeni novac se baca u rupe bez dna.

Pravo vrijeme da okrenemo glavu od ovih ego-košmara akademske ljevice i pozabavimo se suštinskim. Ako sad krenemo u izmišljanje novih termina i pokopavajne starih, i kreiranje nekih nepotrebnih ideologija, završićemo kao ova šaka jada sa video klipa.

Pojam direktna demokracija je izvrstan, inače kako danas objašnjavati da npr. pojmovi demokratski centralizam ili diktatura proletarijata nisu onakvi kako su ih razne ideologije ocrnile ? Nemoguć sizifov posao. Danas samo treba tvrditi da si za kombinaciju direktne demokracije i parlamentarne demokracije a kada se situcija bude razvijala u revolucionarnom smjeru postepeno napuštaš pojam parlamentarne demokracije.

Kao što se iz vijesti vidi, Europa ulazi u zonu Götterdämmerunga ( čak i prastari Ecclestone to uviđa - vrag ga odnio, kako brzo reagira, pravi je poduzetni kapitalista ) i trebalo bi se pripremiti za burne situacije:

http://www.index.hr/sport/clanak/zov...a-/585725.aspx

http://www.index.hr/vijesti/clanak/m...ra/585688.aspx

http://www.index.hr/vijesti/clanak/o...nu/585735.aspx

http://www.index.hr/vijesti/clanak/k...pu/585574.aspx

[Искра]

Direktna demokracija ne znači ništa. To je metoda, a ne ideologija.

[tvar]

....Ovo se zove oportunizam. Osim toga ovo se zove izdaja, jer se reformama ubija revolucionarni žar i laže se radničkoj klasi kako ne mogu postići ništa osim ako ne koriste institucije buržoaskog društva koje su stvorene kako bi ih porobile. Besplatno obrazovanje nije samo bitno kao cilj. Da SDP kaže da uvode besplatno obrazovanje ti bi zasigurno glasao za njih, no ja bi ih još jače napao. Ono što je važno nije samo reforma nego kako se dolazi do nje, a jedna je stvar da SDP nešto uvede, a druga je stvar da se militantni studentski pokret izbori za nešto! Ako pokret to postigne on akumulira političku moć koju može iskorisiti u daljnjoj borbi i radikalizaciji proletarijata...

Imaš okrutan stav prema sadašnjoj radničkoj klasi koja nema razvijenu klasnu svijest i nije sposobna za revolucionarne pokret...znači radnici ako niste sposobni,spremni na revoluciju onda se patite i teško živite, nije vam bitno besplatno obrazovanje vaše djece. Što gore to bolje, neka teško živite pa ćete biti revolucionarni

[Искра]

Imaš okrutan stav prema sadašnjoj radničkoj klasi koja nema razvijenu klasnu svijest i nije sposobna za revolucionarne pokret...znači radnici ako niste sposobni,spremni na revoluciju onda se patite i teško živite, nije vam bitno besplatno obrazovanje vaše djece. Što gore to bolje, neka teško živite pa ćete biti revolucionarni

Nemam okrutan stav niti mi se sviđa ovo moraliziranje.

Moj stav proizlazi iz iskustva hrvatske ljevice i studentskog pokreta. Dakle, jedno 3 godine iskustva i intezivne borbe (eto da budemo patetični). Jednako tako moj stav proizlazi iz materijalističke analize današnjeg kapitalizma komunističke ljevice, odnosno internacionalističkih komunista, s kojom se poistovječujem.

Naime, revolucionarni pokret izgrađuje sama radnička klasa kroz Partiju. To je jedini način za izgradnju revolucionarnog pokreta jer jedino Partija može uspostaviti diktaturu proletarijata i uništiti sve represivne institucije ovog društva. Parlamentarne stranke, sindikati, NGO-i i razno razne inicijative to ne mogu jer oni funkcioniraju prema pravilima buržoaskog društva. No, iako Partija treba biti beskompromisna u svom cilju i političkoj, ali i svakoj drugoj borbi, ona jednako tako ne podrazumjeva samo sljepo vođenje prema budućnosti i nekoj "utopiji" dok ljudi okolo crkavaju. Takve apokaliptične stavove prepuštam nihilistima, anarhoprimitivistima i SF budalašima.

Dakako da se treba izboriti za reforme! No, pitanje je kako i zbog čega! Postoje organizacije čiji je cilj reforma, te zbog toga što im je to cilj one to nikad neće postići ako je njihova reforma kontra interesa kapitala ili još gore u trenutku kada je kapital istinski ugrožen on će posegnuti za njima, podati im njihovu reformicu kako bi sebe zaštitio. S druge strane jedino jak pokret može izboriti reformu od večeg značaja za društvo. Takvom pokretu reforma nije cilj nego check point na to do listi i on ju uspije postiči zbog svoje masovnosti, beskopromisnosti, agresivnosti itd. koji na kraju stvaraju njegovu političku moć.

Dakle, razlika je jedino u tome što ja ne vjerujem u "instant rješenja" jer politika i promjena društva nisu Cedevita, niti si ti otkrio toplu vodu s ovim svojim "rješenjima". Njih zagovaraju ljudi od Proudhona, pa do Bersteina, Babela, Kautskog itd. već stoljećima - što samo potvrđuje njihovu neučinkovitost.

[tvar]

Nemam okrutan stav niti mi se sviđa ovo moraliziranje...
...Dakle, razlika je jedino u tome što ja ne vjerujem u "instant rješenja" jer politika i promjena društva nisu Cedevita, niti si ti otkrio toplu vodu s ovim svojim "rješenjima". Njih zagovaraju ljudi od Proudhona, pa do Bersteina, Babela, Kautskog itd. već stoljećima - što samo potvrđuje njihovu neučinkovitost.

Zabljesnula me je mogućnost besplatnog obrazovanja pa sam izgubio čistoću linije.
A za zdrvstveni, socijalni i mirovinski sustav kakav je bio u SFRJ prodao bih dušu vragu.

Evo i Habermas poziva na pobunu http://www.index.hr/vijesti/clanak/h...nu/585789.aspx

[Thirsty Crow]

Ako baš hoćeš zamjenski termin za diktaturu proletarijata, a možda i ima dobrih argumenata u korist te opcije, onda bi predložio nešto za što mi se čini i da se pojavljuje u Marxovim tekstovima, termin revolucionarne vlasti proletarijata/radničke klase.

Dolazi ti na isto, potpuno isto, ali eto, pojam diktature je crpio drugačija značenja u 19. stoljeću, kada ga se je još uzimalo u etimološkom smislu, s povijesnom referencom na antički Rim. Danas je teško održati taj smisao, a ako neki pojedinac/organizacija smatra da je termin nezgodan za agitaciju i propagandu, onda postoji ovo moguće rješenje. Čini mi se da je ovaj termin dobar upavo zbog toga što vrlo jasno zadržava klasnu dimenziju (jako dobro se vidi da se vlast vezuje za jednu klasu), i to u revolucionarnom smislu ukidanja kapitala kao dominantnog odnosa proizvodnje.

[tir1944]

Prvi korak prema proleterskoj revoluciji mora biti osnivanje revolucionarne partije na liniji Marxa i Lenjina.

[4 Leaf Clover]

Nemam okrutan stav niti mi se sviđa ovo moraliziranje.

Moj stav proizlazi iz iskustva hrvatske ljevice i studentskog pokreta. Dakle, jedno 3 godine iskustva i intezivne borbe (eto da budemo patetični). Jednako tako moj stav proizlazi iz materijalističke analize današnjeg kapitalizma komunističke ljevice, odnosno internacionalističkih komunista, s kojom se poistovječujem.

Naime, revolucionarni pokret izgrađuje sama radnička klasa kroz Partiju. To je jedini način za izgradnju revolucionarnog pokreta jer jedino Partija može uspostaviti diktaturu proletarijata i uništiti sve represivne institucije ovog društva. Parlamentarne stranke, sindikati, NGO-i i razno razne inicijative to ne mogu jer oni funkcioniraju prema pravilima buržoaskog društva. No, iako Partija treba biti beskompromisna u svom cilju i političkoj, ali i svakoj drugoj borbi, ona jednako tako ne podrazumjeva samo sljepo vođenje prema budućnosti i nekoj "utopiji" dok ljudi okolo crkavaju. Takve apokaliptične stavove prepuštam nihilistima, anarhoprimitivistima i SF budalašima.

Dakako da se treba izboriti za reforme! No, pitanje je kako i zbog čega! Postoje organizacije čiji je cilj reforma, te zbog toga što im je to cilj one to nikad neće postići ako je njihova reforma kontra interesa kapitala ili još gore u trenutku kada je kapital istinski ugrožen on će posegnuti za njima, podati im njihovu reformicu kako bi sebe zaštitio. S druge strane jedino jak pokret može izboriti reformu od večeg značaja za društvo. Takvom pokretu reforma nije cilj nego check point na to do listi i on ju uspije postiči zbog svoje masovnosti, beskopromisnosti, agresivnosti itd. koji na kraju stvaraju njegovu političku moć.

Dakle, razlika je jedino u tome što ja ne vjerujem u "instant rješenja" jer politika i promjena društva nisu Cedevita, niti si ti otkrio toplu vodu s ovim svojim "rješenjima". Njih zagovaraju ljudi od Proudhona, pa do Bersteina, Babela, Kautskog itd. već stoljećima - što samo potvrđuje njihovu neučinkovitost.

Sa jedne strane učinjelo mi se kako si na momenat prihvatio da se radnička klasa u cilju valjanosti, integriteta i jedinstva radnčke borbe, moraju organizovati po principu demokratskog centralizma. Princip revolucionarnih "ćelija" je toliko puta dokazan kao pogrešan, jer jes svakoj pojedinačnoj grupaciji dato pravo na slobodno razmatranje sopstvenih ideja i sopstvene volje, obično pod vođstvom najvećeg autoriteta u grupi i tu se dobija jedan običan podskup srodnih ideja ali bez jedinstvene strategije i bez jedinstvene politike. Anarho-sindikalizam je po meni najjasniji primjer nemoguće organizacione misije. Demokratsko vijećanje je uspješno, mogućnost političkog djelanja i borbe - amputirana.

Sa druge strane pravilno si primijetio da direktna demokratija (a i demokratski centralizam) sami po sebi ne znače ništa. Kompaktna organizacija zavisi od mnogo toga. Jedan komunista se može i uopšte ne pozvati na svoje pravo glasa, a dati vrijednu i odlučujuću podršku nekoj inicijativi. Presudno je da postoje ciljevi, što jasniji to bolje, ali i bezrezervna podrška i volja za njihovim izvršenjem. Jedan pravilan način da se začepljenje revolucionarnih cijevi izbjegne je da se ne razmatraju malograđanski poslovi i sitničava sitno-buržoaska pitanja. Počevši od nacionalnih pitanja i ispravljanja nepravdi, pa do bavljenja pravnim sistemima, da li je malom Ivici pričinjena nepravda zato što ga je policajac udario kad je pocijepao kaznu za parkiranje, kolike plate primaju sudije itd. Mislim u redu je naravno dnevno-politički se baviti ovakvim pitanjima, to su na kraju krajeva, egzistencijalne stvari, ali potrebno je ovakve glupost odstraniti iz ideološkog okvira, i ne plakati i kukati po novinama i davadi patetična saopštenja za javnost

[Искра]

Ne bih baš pitanje obrazovanja, zdravstva itd. izjednačio s ivičinom kaznom. To je ulaženje u jedan ekstrem, koji ne doprinosi ničemu.

Jednako tako, demorkatski centralizam podrazumjeva jaču ulogu vodstva partije od samog proletarijata što nije dobro. Centralizam i disciplina su poželjni, ali je jednako tkao potrebno uključiti što više ljudi u kreiranje politike i stavova. Na kraju krajeva, elite su odlika buržoaskog društva, te trebaju pasti s njime.

[4 Leaf Clover]

Ne bih baš pitanje obrazovanja, zdravstva itd. izjednačio s ivičinom kaznom. To je ulaženje u jedan ekstrem, koji ne doprinosi ničemu.

Naravno da ne, to je dio široke političke tendencije koju nazivamo Socijalizam, i čiju ćemo naučnu i tehnološku naprednost u odnosu na kapitalizam (edit: ispravljen lapsus) uvjek propagirati.

Jednako tako, demorkatski centralizam podrazumjeva jaču ulogu vodstva partije od samog proletarijata što nije dobro. Centralizam i disciplina su poželjni, ali je jednako tkao potrebno uključiti što više ljudi u kreiranje politike i stavova. Na kraju krajeva, elite su odlika buržoaskog društva, te trebaju pasti s njime.

Demokratski centralizam ima za ulogu da se bori, organizuje i uspostavi, ali ne i da upravlja i vuče sve konce. Uprava treba da bude prepuštena radnicima. Partija treba da vodi politiku, zato se i zove partija, jel da, i treba da kreira ekonomiju ali ne i da vrši direktnu upravu nad proizvodnim sredstvima.