Akciju predvodi manji broj studenata, uglavnom organiziranima u grupe koje se nazivaju anarhističkima, trockističkima itd, ali se bitno ne razlikuju od staljinističkih grupa. Dio su međunarodne mreže koja organizira blokade u maju i novembru, najizglednije je da će ova početi 5. novembra, dakle, preksutra na taj "međunarodni dan" o kojem govore, a ne specificiraju tko ga je proglasio "međunarodnim danom." Imaju plemenite ideale, ali ih pokušavaju ostvariti silom, bez obzira što drugi mislili o tome. Proljetna blokada je dovela do velikog gubitka nastave, materijalnih troškova, a za studente koji su bili u kritičnoj situaciji i koji vrijeme izgubljeno zbog blokade nisu uspjeli nadoknaditi - i pada godine. Isti taj način ponašanja, preuzimanje vlasti od strane manjine - radi uspostave boljeg društva - protiv volje većine, na većoj skali, vodi do puno gorih stvari. Dakle - kako se postaviti prema blokatorima:
1) Ljevičarski intelektualci: nemojte podržavati blokatore. Nedajte da vam po tko zna koji put uvale staljinizam pod socijalizam.
2) Vlast: ne davati ustupke. Ne posjećujte plenume, ne primajte njihove delegate. Nemojte im dati BAŠ NIŠTA, taman sjedili u sedmici pet godina. Pokažite da nasilje nije prihvatljiv princip postizanja političkih ciljeva.
3) Dekan, Vijeće itd: ponovo, nemojte ih ohrabrivati, proglašavati neradne tjedne, davati ključeve i sl. Dekan će morati otići jedanput do pobunjenika, čuti što oni imaju za reći, reći svoje. Držati se hladnokrvno. Treba ih upozoriti, a ustraju li u blokadi - i pozvati policiju. Treba komunicirati s medijima, uporno govoriti o blokatorima ne kao "studentima" nego "manjini studenata", navesti koliki postotak, reći da je taj "međunarodni dan" zapravo proglašen od anonimne mreže anarhističkih grupa. Na kraju - treba kazniti one koji su osobno ometali nastavu. Kazne ne trebaju biti drakonske. Prvi put trebaju dobiti opomenu, ali nastave li sa nasiljem ubuduće, treba postepeno povećavati i kazne. (A kao što sam rekao, nastaviti će, dva puta godišnje - ako ih ne obeshrabrite, na žalost, kaznama.)
4) Studenti i profesori: blokada je populistička akcija u kojoj se vlast preuzima galamom i zastrašivanjem. Kao što vidite - niti ne daju izjave za javnost koliko uopće studenata ima na tim plenumima. Ima ih daleko manje od 5% studenata, vjerojatno 1-2%. Ta skupina (mnogi vjerojatno nisu ni studenti FF - sjetimo se kako je Tutek išao blokirati fakultete u Splitu) galami, stvarajući dojam da ih je mnogo. Ulaze u učione, obavještavaju da su blokirali nastavu i da se studenti "mogu" razići. No, blokatori će inzistirati da se studenti zaista raziđu - premalobrojni su da bi blokirali cijeli fakultet odjednom. Profesor treba ostati i *zamoliti* studente da ostanu na predavanju - bilo bi idealno da situaciju objasni i zamoli studente da ostanu *prije* nego što su blokatori stigli. Ukoliko profesor i bar nekoliko studenata ostanu na svojim mjestima, blokatori se moraju podijeliti, oslabljeni su. I inače, pokušavajte održati nastavu. Nemojte se zadovoljiti sa "izjavom o blokadi", ako baš žele, neka vas zaista spreče u nastavi. Ne slušajte naređenja. Pružajte otpor.
5) Studenti: što prije se organizirajte, skupite potpise protiv blokade, navedite u peticiji da imate razloga za vjerovati da nećete osobno uspjeti ispuniti obveze - i tražite zaštitu od dekana. Inzistirajte na tome da blokatori čine *manjinu* studenata te da među njima i nestudenata. Obratite se i medijima. Što prije javnost shvati da blokatori nisu naprosto studenti, nego jedna posebna grupa studenata, manjina koja želi vladati većinom - to bolje.
6) Mediji, građani: ne dozvolite da vam blokatori nametnu temu diskusije, dakle, nemojte u centar pažnje stavljati njihove zahtjeve - nego njihovo djelovanje. Uvijek propitujte otkud manjini pravo da vlada većinom - i da žrtvuje tu većinu protiv njihove volje. Zahtjevi blokatora imaju jednako toliko veze sa njihovom praksom, koliko i Isusovo učenje ima veze sa križarskim ratovima.