Bauk kruži Splitsko-dalmatinskom županijom – bauk anarhosindikalizma. Sudeći po najnovijim medijskim izjavama manje ili više poznate klike sindikalnih birokrata, radničko samoorganiziranje mimo njihove kontrole uzelo je maha do mjere da dotični u javnosti počinju ispuštati krikove ranjenika. Radnici splitske Željezare i vranjičkog Salonita zaoštrili su metode borbe i preuzeli stvari u svoje ruke jer im je očigledno kristalno jasna prava uloga postojećih, žutih sindikata - gušenje radničkog bunta, sklapanje bijednih sporazuma i paktova s gazdama i političarima, i to na osobnu korist sindikalnih vođa, te bezobrazno punjenje džepova istih novcem od članarina i ostalih mutnih subvencija. Iako sami radnici vjerojatno nikad nisu ni čuli za anarhosindikalizam, sindikalni birokrati i političari očito su itekako svjesni vlastite opozicije, pa u javnosti pokušavaju demonizirati istu pokušavajući je prikazati kao kaotični sindikalizam. Ovo predstavlja tipičan pokušaj demagogije. Anarhosindikalizam kao metodu borbe bira direktnu (neposredovanu) akciju – usporavanje rada, štrajk, sabotažu, blokadu, bojkot. Direktna akcija logički proizlazi iz našeg shvaćanja samih sebe kao slobodnih bića, izraz je odlučnosti i zajedništva radnika, a prakticirajući je, oživotvorujemo ideale slobode i solidarnosti – temeljne vrijednosti anarhističkog društva. Pravne metode borbe – omiljeno oružje sindikalnih birokrata – služe isključivo gušenju radničke inicijative i rasipanju radničke volje, odlučnosti, borbenosti, vremena i novca. Štrajk glađu, kao krajnje banalan način privlačenja pozornosti ozljeđivanjem sebe samih, i to zbog krivnje gazdi i političara, nema nikakvog smisla!
Mreža anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja ujedinjena je u stavu da se do neposredno demokratskog, nehijerarhijskog društva može doći isključivo istim takvim metodama organiziranja. Zato, kroz djelovanje autonomnih lokalnih grupa, radimo na stvaranju mreže baznih sindikata bez hijerarhije, plaćenih službenika i sindikalne birokracije; sindikata čiji članovi sve odluke donose sami međusobno, te koji su u veće federalne jedinice organizirani odozdo prema gore. U MASA-i nitko nema pravo donositi odluke u ime drugih, a zajedničko donošenje odluka sprječava pojavu korupcije unutar organizacije. Uz to, MASA nema plaćene sindikalne birokrate za razliku od ostalih sindikata. Svi članovi i članice koji su delegirani obavljati određene sindikalne poslove ne dobivaju nikakvu novčanu nadoknadu, oni doniraju svoj rad organizaciji. Takav sindikat jedini je način da u ovo doba recesije i krize kapitalističkog sistema mi, radnici i radnice, preuzmemo kontrolu nad ekonomskim uvjetima svojih života i prestanemo biti radilice bez ljudskosti, prometnuvši se u stvarne faktore, u stvaraoce društvenog bogatstva, u potpune osobe.
U takvim sindikatima prakticira se solidarnost i uzajamna pomoć, liječi od otuđenja, sebičnog individualizma te osjećaja nemoći i depresije koju isti donosi, gradi međuljudsko povjerenje, bratstvo i sestrinstvo boreći se za zajednički pravedan cilj. A cilj može biti kratkoročan – bolji radni uvjeti, kraće radno vrijeme i veće plaće, ili dugoročan – revolucionarnim generalnim štrajkom kapitalizam i državu zamijeniti slobodnim egalitarnim društvom.
Solidarnost sa svim izigranim i opljačkanim radnicima i radnicama!
Za anarhosindikalizam – direktna akcija i direktna demokracija!
* * *
Mreža anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja (MASA)
Lokalni kontakt Split:
[email protected]
Tel. (+ 385) 95 / 835-1085