Sloboda volje

[axel]

Pozdrav!

U zadnje vrijeme se dosta bavim slobodnom voljom, no nažalost najčešće imam priliku diskutirati samo s analitičkom filozofijom.
Zanima me ima li ovdje ljudi koji bi mogli podijeliti nekakve informacije, mišljenja, na kraju krajeva preporučiti literaturu.

Muku mučim s njihovim definicijama slobode volje, pa bih i od toga volio krenuti, što je uopće sloboda volje?
Analitičari poprilično nesretno to formuliraju, najčešće se nađu u potpuno sukobljenim tezama koje ne znaju i ne mogu spojiti.
Deterministi, kompatibilisti i libertarijanci. Svako na svoju stranu pa tko se snađe

Dakle, ja sam u potpunosti prihvatio determinizam, zanima me na koji način sloboda volje može uz determinizam? Tu mi poprilično nejasne odgovore daju kompatibilisti, npr. da sloboda volje znači da postoji odsustvo prepreka (internalnih, eksternalnih) i da unatoč tome što smo nešto determinirani učiniti, mi smo slobodni jer imamo alternativne mogućnosti, odnosno nismo prisiljeni i/ili nema prepreka da nešto učinimo, odnosno ne učinimo.

Sa druge strane ono što sam primjetio u marksističkoj literaturi je to da se spominje sloboda kao spoznaja nužnosti.
Spoznamo prirodne i fizičke nužnosti i prema tome se ravnamo?

Dakle, ima li itko da se malo raspiše

[axel]

Hegel je prvi pravilno postavio odnos slobode i nužnosti. Sloboda je za njega shvaćanje nužnosti. "Nužnost je slijepa samo ukoliko je nismo pojmili." Sloboda se ne sastoji u sanjarijama o nezavisnosti od prirodnih zakona, nego o saznanju tih zakona i u time danoj mogućnosti da njihovo djelovanje planski primjenjujemo u određene svrhe. Ovo važi kako za zakone vanjske prirode, tako i za zakone koji upravljaju tjelesnom i duhovnom egzistencijom samog čovjeka - dvije vrste zakona koje možemo razdvojiti jedne od drugih u najboljem slučaju u mislima, a ne i u stvarnosti. Otuda sloboda volje ne znači ništa drugo do sposobnost donošenja odluke na osnovi poznavanja stvari. Dakle, ukoliko je slobodniji sud nekog čovjeka o određenom pitanju, utoliko će većom nužnošću biti određen sadržaj toga suda; a na neznanju zasnovana nesigurnost, koja naizgled proizvoljno bira između mnogo različitih i proturječnih mogućih odluka, upravo time dokazuje da nije slobodna, da njome gospodari onaj predmet kojim bi trebalo da ona gospodari. Dakle, sloboda se sastoji u vlasti nad nama samima i nad vanjskom prirodom, zasnovanom na saznanju prirodnih nužnosti; uslijed toga je sloboda neminovno proizvod historijskog razvitka. Prvi ljudi koji su se izdvojili iz životinjskog carstva bili su u svemu što je bitno neslobodni kao i same životinje; ali svaki napredak u kulturi bio je korak naprijed ka slobodi.

F. Engels: Anti-During, str. 126 "Kultura", 1959, Beograd

Carstvo slobode počinje u stvari tek tamo gdje prestaje rad koji je određen nevoljom i vanjskom svrsishodnošću; po prirodi stvari, ono dakle leži sa one strane oblasti same materijalne proizvodnje. Kao što se divljak mora boriti s prirodom da bi zadovoljio svoje potrebe, da bi održao i reproduciorao svoj život, tako to mora činiti i civillizirani čovjek, i on to mora u svim društvenim oblicima i pod svim mogućim načinima proizvodnje. S njegovim razvitkom proširuje se ovo carstvo prirodne nužnostim jer se uvećavaju potrebe; ali se u isto vrijeme uvećavaju proizvodne snage koje te potrebe zadovoljavaju. Sloboda se u ovoj oblasti može sastojati samo u tome da udruženi čovjek, udruženi proizvođači, racionalno urede ovaj svoj promet materije s prirodom, da ga dovedu pod zajedničku kontrolu, umjesto da on njima gospodari kao neka slijepa sila; da ga vrše s najmanjim utroškom snage i pod uvjetima koji su najdostojniji i najadekvatniji njihovoj ljudskoj prirodi. Ali to uvijek ostaje carstvom nužnosti. S one strane njega počinje razvitak ljudske snage, koji je svrha samom sebi, pravo carstvo slobode, ali koje može procvijetati samo na onom carstvu nužnosti kao svojoj osnovi. Skraćenje radnog dana je osnovni uvjet.

K. Marx: Kapital, tom III, knj. III, str. 710-711, :Kultura", 1948, Beograd.

[tvar]

Ovo gore o slobodnoj volji je pisano prije velikog razvoja psihologije i kvantne fizike u XX stoljeću. Stoji ono što je napisano ali sada je težište na tome kako volja nastaje i kako se na nju može utjecati.
Volja nikada sama po sebi ne pada sa neba, kod individue uvijek je u vezi sa drugim psihičkim procesima/fenomenima - spoznajom npr., rezultat je dugoga lanca psihičkih aktivnosti, svjesnih i nesvjesnih, koji je determiniraju ali koji su toliko kompleksni da su teško spoznatljivi.

[operarius]

Axelu:
Sloboda kao spoznata nužnost ne znači da se valja vladati prema nužnosti, već da je valja i dalje spoznavati - mislim na nužnost. Bezuslovni uslov svih uslova ili ono što je osnova bez osnove je sloboda. Zašto osnova bez osnove? Pa zato što osnov, da bi bio osnov, ne sme imati nikakav osnov. Osnov u sebi sadrži neosnovanost svoje osnovajuće prirode. Sloboda je samo nova stvarnost - koja potom otvara poredak nužnosti svojom logikom zasnivanja. Dakle, sloboda je ono na čemu počiva nužnost, a ne obrnuto. Materijalizam marksista tome ne protivreči, naprotiv. On samo dodaje da je lutanje zakonima nužnosti i neslobode kretanje slobode u ropstvu ropstva slobode drugog čoveka.

[operarius]

Axelu i dalje:

I da ne prećutim: zakoni slobodom zasnovani, kojima se lutanje i odvija (putevima nužnosti sloboda luta), ne sme biti lutanje i bespojmovno računanje i sleđenje (praćenje zakona). Lutanje se mora prekinuti svakim novim slobodnim zasnivanjem nužnosti i otpočinjanja. To je nedostajalo partijskom komunizmu, to nedostaje svakoj nauci i naučnoj zajednici; to nedostaje svakoj umetnosti i politici. (Svaki zahtev za slobodom oslobađa i nas, zato se toga ne treba plašiti.) Dakle, zakona i nužnosti ne sme biti - prema istinskom komunizmu. Ali, to "ne sme", "ne treba" i tome slično, mora biti i pojmljeno kao sloboda, a ne kao poziv na nužnost. Dakle, spoznaja istine je iskustvo slobode. To iskustvo je znanje slobode u njenom pojmu - teorija slobode. Na delu je i imamo: zove se istorija. (Pojam istorije).

I da ne preskočim: kada kažemo da zakona i nužnosti "ne sme biti", to znači da se teorija i znanje nužnosti odvija kao da nije zadato. Kako subjektom, tako ni objektom.

Šta je onda nužnost? Logika do svog mišljenja. Od mišljenja, počinje sloboda.

[operarius]

Izvinjavam se. Umesto:

Axelu i dalje:

I da ne prećutim: zakoni slobodom zasnovani, kojima se lutanje i odvija (putevima nužnosti sloboda luta), ne sme biti lutanje i bespojmovno računanje i sleđenje (praćenje zakona).

treba:
...zakoni slobodom zasnovani, kojima se lutanje i odvija (putevima nužnosti sloboda luta), ne smeju biti lutanja, bespojmovna računanja i sleđenja (praćenje zakona).