Osnovana "Jedinstvena Organizacija za socijalizam i demokratiju"

[CheDaamir]

Ne samo BiH, nego opcenito Zapadnom Balkanu nedostaje postojanje JEDNE STRUKTURALNO I IDEOLOSKI DECENTRALIZIRANE ORGANIZACIJE koja bi okupljala ljevicu, i koja bi bila temeljena na idejnom pluraritetu. U ovim vremenima totalnog kolapsa neoliberalnog kapitalizma, koji predstavlja posljednji stadij razvitka kapitalizma kao socijalnog uređenja, nedvojbeno je potrebno postojanje jedne takve (legalne) organizacije koja bi bila avangarda izgradnje budučeg socijalistističkog i demokratskog poretka. Ta Jedinstvena organizacija za socijalizam i demokratiju (u daljem tekstu JOSD) bi bila složene strukture i ne bi predstavljala subjekt u izbornom, političkom procesu zasnovanom na sadasnjem sustavu. Tu slozenost JOSD bi bazirao na postojanju idejnih frakcija unutar sebe (znaci JOSD bi bio u neku ruku „idejno federaliziran“). Evo za primjer zasto ne bi postojale frakcije koje bi sa svojim idejama i programom i načinom rada odrazavale temeljne vrijednosti postojanja sadasnjih europskih ljevicarskih asocijacija :
1. Partija europskih socijalista (PES)
2. Partija europske ljevice (PEL)
3. Europska zelena partija (EGP)
4. Europska antikapitalistička ljevica (EACL)

Bilo bi pozeljno isto tako postojanje i anarhističke frakcije, kao i frakcije koja zastupa teologiju oslobodjenja… itd. Moguce je i individualno članstvo, bez pripadnosti bilo kojoj frakciji.
Previše smo malena zemlja da bi ljevica u spektru od lijevog centra pa do krajnje ljevice bila pocijepana i neujedinjenja. Osim toga stvaranje složenih organizacija idejno i strukturalno decentraliziranih je trend u razvitku postmoderne ljevice. U tome kontekstu je vazno istaci primjere vladajuce brazilske Partije Rada, Italijanske Demokratske partije, pa i Demokratske partije USA.

IDEJNI CILJ :
Cilj Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju je igradjivanje socijalistickog i demokratskog sustava i njegovih struktura i institucija, koje bi bile zasnovane na pluraritetu idejnih shvatanja i prakticnog djelovanja. Praktična realizacija nove progresivne socijalističke i demokratske socijalne strukture temelji se na ideji i praksi samoupravljanja, odnosno deetatizaciji i eliminiranju birokratske tiranije.

Jedinstvena organizacija za socijalizam i demokratiju baštini i sve pozitivne, progresivne i humanističke tekovine socijalnih i demokratskih pokreta tokom historije. U okviru toga JOSD ne odbacuje i poštuje (u nedogmatskom smislu) temeljne ideje utemeljitelja anarhizma, feminizma, ekologizma i marksizma (Karla Marksa i Fridriha Engelsa) kao i njegove izvedenice kao što su luksemburgizam, ljeninizam, trockizam, titoizam (sa svojom samoupravnom idejom), eurokomunizam. JOSD osuđuje devijantno djelovanje i razorno nesocijalističko i nedemokratsko praktično razvijanje ideja staljinizma i maoizma u svim njihovim oblicima.

[CheDaamir]

Prijedlozi JOSD-a za suzbijanje recesije

Zbivanja sa kraja 2008. i početka 2009. god. su samo kulminacija kolapsa neoliberalnog kapitalističkog sustava. Nažalost Bosna i Hercegovina, inače u vrlo teškom ekonomskom, socijalnom i političkom stanju, ovu recesiju nije dočekala uopće spremna. Krah privatizacije je očigledan, kao i nesposobnost i korupcionaštvo dobrog dijela onih koji rukovode ekonomskim, financijskim, socijalnim i društvenim odnosima u BiH. Nažalost, posljedice „upravljanja“ korupcionaša, nesposobnjakovića, podobnih, pohlepnika, osoba bez ikakve vizije, etike, morala i sposobnosti, te mnogobrojnih kvazi-menadjera i religijsko-nacionalnih fanatika osjećaju obični građani, posebno radnička klasa i ono malo što je još uvijek preostalo od srednje klase. Posljedice recesije moraju osjećati svi (posebno oni koji su za nju najviše i krivi), a ne one mase koje su u zadnjih dvadeset godina varane i ubijane, i od kojih se otimalo i uzimalo na najbezkrupulozniji način bez imalo morala i stida. Dovoljno je pogledati samo masovno otpuštanje radnika u mnogobrojnim privrednim i vanprivrednim kompleksima i stalno povećavanje poreza i taksi koje moraju plaćati građani.
Radi toga predlažemo sljedeće :
1. Ukidanje upravnih odbora i uvođenje radničkih upravljačkih institucija
Nemoralnim procesom prvo nacionalizacije društvene, samoupravne imovine, a zatim procesom njen privatizacije desila se po obimu ubjedljivo najveća pljačka građana i ovog naroda u historiji. Ključni element ova dva procesa pljačke je postojanje tzv. upravnih i nadzornih odbora preko kojih se uzurpira, a zatim pljačka nekadašnja samoupravna, društvena imovina. Radi toga predlažemo zakonsko ukidanje svih upravnih odbora koja su leglo kriminala, nepotizma, nesposobnosti, uhljebljivanja podobnih kadrova, crnih fondova a sve pod krinkom tzv. zakonitosti. Umjesto toga predlažemo uvođenje radničkih institucija : radničke skupštine svih zaposlenika i radničkog vijeća čije članove bira radnička skupština. Radničko vijeće preuzelo bi funkcije, prava i obaveze upravnih odbora.
2. Zaštita elekroenergetskih resursa
Bosna i Hercegovina ima dovoljno energetskih resursa da ostvaruje viškove u proizvodnji energije. Nažalost ovaj sektor danas se nalazi na udaru raznoraznih mešetara, tajkuna, kriminalaca i lobija koji imaju na umu samo osobno bogaćenje i dalje siromašenje građana kojima se nastoji oduzeti to bogatstvo. Električna energija se mora smatrati prvorazrednim nacionalnim blagom i interesom i kao takva ne smije doći u ruke lobističko – privatnih organizacija i grupa. Predlažemo da se u procesu ukidanja upravnih odbora ukinu i upravnih i nadzorni odbori Elektroprivrede BiH, Elektroprivrede RS, Elektroprivrede Herceg- Bosne i umjesto njih imenuju radničke institucije. Isto tako stojimo na stajalištu da zbog esencijalne važnosti energetskog segmenta (teorijski električna energija pripada svim građanima) nijedna strateška krucijalna odluka koja se tiče statusa elektroprivreda ili elektroprijenosa ili korištenja viškova električne energije ne smije biti donešena bez pristanka radničkih institucija i potvrđivanja na referendumu građana. Ovim bi se eliminiralo petljanje korumpiranih vladinih struktura i raznoraznih mešetera, a načelo građanskog/narodnog suvereniteta bi dobilo na važnosti.
3. Pravo građana na profit Telekoma
Dok god tri telekoma imaju monopol na tržistu, njihov profit mora biti usmjeren i na opću dobrobit građana. Radi toga telekomi bi zakonski bili obavezni da određeni postotak profita izdvajaju i za potrebe obrazovanja, nauke, kulture i socijalne zaštite. Istovremeno bi se u monopolske telekome uvele i radničke institucije, a strateške krucijalne odluke po ove kompanije ne bi mogle biti donešene bez pristanka radničkih institucija i potvrđivanja na referendumu građana.
4.
Mreža auto-puteva je neophodna za BiH, ali dok ta mreža ne zaživi predlažemo da se veća pažnja posveti željezničkoj mreži. Bez obzira na eventualno postojanje auto-puteva, uporedo mora postojati i biti funkcionalna i profitabilna i željeznička mreža. Željeznice su danas radi interesa raznoraznih putnih, prevozničkih i trgovačkih lobija ostavljene na laganom izdisaju i vještačkom disanju. U željeznice treba uložiti dodatna sredstva kako bi se modernizirale, ukinuti raznorazne administrativne gluposti koje usporavaju prijevoz željeznicom (npr. sistem promjene lokomotive), osposobiti i pročistiti prugu. Izgraditi nove kilometre željeznice.
5.
Pristupilo bi se reviziji imovine stečene u procesu tranzicije i sve što je nelegalno (kriminal, ratno profiterstvo, korupcija) stečeno bilo bi oduzeto i preneseno u poseban Fond kojim bi se financirali kapitalni javni projekti ili davali povoljni krediti poduzetnicima.
6.
Revizija krivičnog zakonodavstva, pooštravanje sankcija za kriminalna djela. Ponovno uvođenje smrtne kazne kao preventivne mjere zastrašivanja. Za teška krivična djela (hladnokrvno ubistvo, svjesno i namjerno sakačenje, silovanje) ukinuti bilo kakve olakotne okolnosti (neuračunljivost, malodobnost). Izbacivanje iz sudskog sistema svih sudija i advokata sa dokazanom korumpiranošću ili diskriminatorskom pristranosti.
7.
Zaustavljanje politike segregacije, posebno u sferi obrazovanja. Više ne smiju postojati razredi formirani samo na osnovi religijske (tzv. nacionalne) pripadnosti. Segregacija i načelo diskriminacije mora biti ukinuto u svim segmentima društva. Ljudi mogu prosperirati i napredovati u službi samo na osnovi svojih sposobnosti i odgovornosti, a ne na osnovi neke religijske, nacionalne, rasne, polne, političke pripadnosti.
8.
Reforma javnog radio i TV sistema. Javni servis, ako već živi od pretplate, konačno mora zadovoljavati i potrebe građana u edukativnom, naučnom, kulturnom smislu, a ne zadovoljavati se šund (sapunice, reality shows) i dnevnopolitičkim programom. Najmanje 30 % sadržaja na javnim servisima mora biti odvojeno na obrazovni program. I drugi privatni medijski (elektronski i printani) servisi moraju imati najmanje 15 % edukativnog sadržaja u svome izdatom prostoru.
9.
Pod krinkom tzv. reforme naš obrazovni sistem, inače prilično oslabljen, je dodatno ruiniran. Vrši se centralizacija visokog obrazovanja i ukidanje njegove autonomije, ali i ubrzana birokratizacija i jačanje političke kontrole. Istovremeno i dalje stare, prevaziđene strukture drže pozicije u obrazovnom sistemu ne dozvoljavajući mlađim i sposobnijim kadrovima da napreduju. Radi toga je potrebno obrazovne i naučne institucije osvježiti većim brojeme mlađih kadrova. Stvoriti zakonske uvjete kojim bi se ukinule administrativne zapreke kojima se otežavalo napredovanje mlađih kadrova. Obrazovni sistem mora biti debirokratiziran i oslobođen ideološkog i nepotističkog pritiska.
10.
Ko god se više kretao po Bosni i Hercegovini mogao je uočiti da su velike površine plodnog zemljišta nekultivirane. Došlo je do potpune propasti domače poljoprivrede. Radi toga predlažemo donošenje novog argrarnog zakonodavstva.
11.
Vanjska politika se mora osloboditi sluganskog mentaliteta i popuštanja. Zašto prodavati nacionalno bogatstvo, zašto se saginjati pred trečerazrednim činovnicima EU ili UN. Dosta nam je više samoproglašenih bjelosvjetskih eksperata (a najobičnijih profitera). Reforme koje vršimo ne smiju biti samo zato da zadovoljimo birokrate iz Brisela, nego da nama bude bolje, a naš sistem efikasniji, progresivniji i produktivniji. Naši interesi uvijek moraju imati prevagu nad interesima koji dolaze iz vanjskog svijeta. Treba povratiti ponos i slobodu prilikom odlučivanja. Protivimo se bilo kakvom vojnom, blokovskom svrstavanju jer bi u tom slučaju bili samo nebitni, potrošni pijuni u igri velikih sila.
12.
Iz razloga evidentnog pada prirodnog priraštaja, totalnog raspada institucije porodice, procesa socijalne individualizacije predlažemo donošenje porodičnog zakonodavstva koje bi imalo revolucionarno značenje. Stara institucija braka i razvoda se ukidaju. Bračnom zajednicom se definira ugovorna veza na uzajamno saglasno i dogovoreno vrijeme muškarca i žene. Nakon isteka ugovornog vremena (najmanje 18 mjeseci, a najviše 10 godina), supružnici mogu da produže ugovor na novo vremensko ograničenje. Razvodne parnice više ne postoje, kao ni sam čin razvoda. Ugovor mora sadražavati pored privatnog usaglašavanja i javne obaveze propisane javnim porodičnim zakonodavstvom (u prvom redu djeca i njihov status; imovina; krivične i prekršajne odredbe). Ugovor ne može biti u protuslovlju sa primarnim načelima i općim zakonodavstvom. sa istekom vremenskog perioda, ugovorne obaveze kao i sam ugovor prestaju da važe. Ukoliko ugovor nije obnovljen, smatra se po automatizmu da je bračna zajednica prestala da postoji.
13.
Zalažemo se za donošenje Zakona o slobodi poimanja, izražavanja, savjesti i mišljenja o Vjeri i odnosu prema njoj. Ovim zakonom se konačno ukida monopol dogmatskih tzv. «tradicionalnih» religijskih zajednica nad građanima i omogučava im se po ovom pitanju njihova sloboda savjesti. Zakonom se kriminalizira svako prisiljavanje građanina na neku religijsku dogmu. Zakon zajamčuje punu slobodu svakog građanina u svome putu spoznaje Vjere i Boga, kao i na izražavanje te spoznaje bez ikakvih sankcija. Monopolski položaj ni u jednom segmentu života zajednice nema više nijedna religijska dogma ili institucija povezana sa njom kao njen predstavnik. Istovremeno se ovim zakonskim rješenjima predviđa i ukidanje vlasti svećeničke kaste i njihovo monopoliziranje religijskom sviješću naroda. Između čovjeka i procesa spoznaje Vjere, ako taj čovjek želi da ima vjerski ili religijski život, ne smije biti posrednika. Isto tako se ovim zakonom garantira pravo građanima na udruživanje po smislu zajedničkog izražavanja religijske ili vjerske svijesti. Posebno pitanje u sklopu ovoga problema predstavlja status imovine takozvanih tradicionalnih “religijskih zajednica”. Pitanje imovine tradicionalnih religijskih zajednica regulisati će se novim zakonom. Neshvatljivo je da pojedine grupe građana uzurpiraju ogromnu imovinu često neprocjenjivog duhovnog i kulturno-historijskog bogatstva i znaćaja.
14.
Zalažemo se za donošenje zakona kojim bi se spriječilo da u periodu recesije i krize, naš financijsko-monetarni sustav bude moneta za potkusurivanje. To bi značilo u prvom redu jasan zakon o bankama i bankarskom poslovanju. Zalažemo se da se financijske transakcije koje obavljaju institucije koje se financiraju iz javnih fondova ili buđeta Države, entiteta, kantona, distrikta Brčko, gradova Sarajeva i Mostara i općina obavljaju samo u bankama i financijskim ustanovama u javnom vlasništvu.

[Lamanov]

Nacrt organizacije JOSD-a

Anarhistička frakcija?

Ne kontam.

[Kosta]

Ne samo BiH, nego opcenito Zapadnom Balkanu nedostaje postojanje JEDNE STRUKTURALNO I IDEOLOSKI DECENTRALIZIRANE ORGANIZACIJE koja bi okupljala ljevicu, i koja bi bila temeljena na idejnom pluraritetu.

Reći ću ono što većina ovdje misli, ali vjerojatno nitko nema živaca da objašnjava i pritom ću nastojati da ne budem previše bahat. Nije problem ljevice na Zapadnom Balkanu to što su postojeće organizacije previše ideološki isključive ili što ne postoji jedinstvena organizacija. Uglavnom ni ne dijelimo organizacije primarno po ideologijama nego prema tome mogu li išta doprinjeti ljevici. Postoje one organizaicje koje imaju aktivista koji mogu povući inicijativu ili odraditi akcije i one koje to ne mogu. Među onima koji rade korisne akcije, unatoč brojnim razlikama, uvijek se nađe načina da se surađuje na kvalitetnim akcijama i pri tom uključe ne samo aktivisti postojećih ljevičarskih organizacija, nego i hrpa ljudi sa strane.

1. Partija europskih socijalista (PES) 2. Partija europske ljevice (PEL) 3. Europska zelena partija (EGP) 4. Europska antikapitalistička ljevica (EACL)
Bilo bi pozeljno isto tako postojanje i anarhističke frakcije, kao i frakcije koja zastupa teologiju oslobodjenja…

Uf, PES ili EGP ne zastupaju nikakav socijalizam ni u kojem obliku. Iako PES dolazi iz tradicije socijaldemokracije koja je nekad davno zagovarala "legalni" put u socijalizam, to vrijeme je davno prošlo i sada je otprilike na tim pozicijama ELP. Teologija oslobođenja kod nas ne postoji niti ima šanse da postane kakva sila u budućnosti. Poanta je dakle da je koncept svih tih ideoloških struja u jednoj organizaciji na našim prostorima potpuno promašen.

JOSD osuđuje devijantno djelovanje i razorno nesocijalističko i nedemokratsko praktično razvijanje ideja staljinizma i maoizma u svim njihovim oblicima.

Da imaš ikakvog iskustva vidio bi da su organizacije koje se ovdje proziva neusporedivo demoratičnije (bilo u unutarnjoj organizaciji ili djelovanju prema van) od partija na koje se pozivaš (kao što su DS italije i Amerike ili partije PES-a ili PEL-a), da ne kažem neusporedivo demokratičnije od nekih one-man-show blogova koji samoinicijativno ujedinjuju ljevicu Zapadnog Balkana.

Da me ne razumiješ krivo: pozdravljam želju da se doprinese ljevici Zapadnog Balkana, ali ovo nije način koji može donijeti ikakve rezultate.

[CheDaamir]

Reći ću ono što većina ovdje misli, ali vjerojatno nitko nema živaca da objašnjava i pritom ću nastojati da ne budem previše bahat. Nije problem ljevice na Zapadnom Balkanu to što su postojeće organizacije previše ideološki isključive ili što ne postoji jedinstvena organizacija. Uglavnom ni ne dijelimo organizacije primarno po ideologijama nego prema tome mogu li išta doprinjeti ljevici. Postoje one organizaicje koje imaju aktivista koji mogu povući inicijativu ili odraditi akcije i one koje to ne mogu. Među onima koji rade korisne akcije, unatoč brojnim razlikama, uvijek se nađe načina da se surađuje na kvalitetnim akcijama i pri tom uključe ne samo aktivisti postojećih ljevičarskih organizacija, nego i hrpa ljudi sa strane.

Nisam navikao raspravljati preko foruma o ovakvim stvarima. Samo zelim da kazem da sadasnja BH ljevica bi se mogla podijeliti na dva dijela : nestranacki sektor sačinjen od čitavog niza organizacija (uglavnom vođenih od mlađih ljudi) i stranački sektor sačinjen od više političkih partija. Nestranačka ljevica je danas praktično jedini nosilac progresivnih, ljevicarskih tendencija i aktivnosti na terenu. U prvom redu tu treba istaći Pokret Dosta!, zatim Demokratski omladinski pokret (koji je socijalhumanistička opcija), Akciju Građana, pokret Revolt, Gariwo, Društvo Josip Broz Tito, Pokret za socijalnu pravdu, Jedinstvenu organizaciju za socijalizam i demokratiju i mnoge druge organizacije koje djeluju na prostoru BiH. I pojedini sindikati vode očajničku borbu za pravdu i dostojanstvo. Za razliku od nestranačkog dijela, na stranačkom polu ljevice stanje je teže, i upravo ta činjenica i olakšava djelovanje i vlast marionetsko-lopovskih struktura. Radničko-komunistička partija BiH je pred gašenjem, Socijaldemokratska Unija je skoro nestala dok je Nasa Stranka još uvijek strukturalno i organizaciono nesazrela i idejno nedovoljno profilirana. Posebna priča je SDP, čija je praksa djelovanja još uvijek na načelima neoliberalne filozofije, i sa nedovoljno demokratičnom unutarnjom atmosferom. Npr. portal SDP-a je vjerojatno portal sa najviše cenzure na internetu, sa brisanjem svakog komentara koji nije ulizivački ili koji se imalo kritički odnosi na stanje i djelovanje pojedinaca u SDP-u. Istovremeno ljevica, posebno ona stranačka, gubi i previše i vremena i energije na međusobna prepucavanja, unutarnje subobe i kalkulacije, međuljudske odnose, politikanstvo, neke sitne dnevnopolitičke kalkulacije i slično.
Međutim, neminovno će se stranačka ljevica morati osloboditi ovih slabosti i stupiti u proces stvaranja zajedničkog fronta i međusobno i sa nestranačkom ljevicom, sada aktivnijom i snažnijom opcijom. Ta ideja zajedništva ljevice i njenog zajedničkog nastupa je jedina nada i šansa za Bosnu i Hercegovinu. To ne mora biti koalicija, dovoljno je postojanje jedne koordinacije koja bi usmjeravala rad ljevičarske misli na zadovoljstvo građana Bosne i Hercegovine. Naravno preduvjet uspjeha djelovanja Udruzenog fronta ljevicarskih, demokratskih i građanskih organizacija jeste prevazilaženje osobnih animoziteta, sujeta i ambicija te jačanje unutarnje demokratičnosti a sve radi ideje, općeg interesa i višeg cilja. Oni koji odbiju suradnju i savezništvo neminovno će na sebi ponijeti biljeg povijesne odgovornosti za neuspjeh ideje zvane Bosna i Hercegovina.

...da ne kažem neusporedivo demokratičnije od nekih one-man-show blogova koji samoinicijativno ujedinjuju ljevicu Zapadnog Balkana.

Da me ne razumiješ krivo: pozdravljam želju da se doprinese ljevici Zapadnog Balkana, ali ovo nije način koji može donijeti ikakve rezultate.

Da se razumijemo, ovo nije one-man-show. Ova organizacija ima seriozne namjere i veliki spisak clanova. Inicijativni odbor radi punom parom i povezao je JOSD s vise organizacija kao sto je IV Internacionala, NPA i niz domacih i susjednih ljevicarski organizacija. Hvala!

[Lamanov]

Nestranačka ljevica je danas praktično jedini nosilac progresivnih, ljevicarskih tendencija i aktivnosti na terenu.

Možda će ti ovo na prvu zvučati besmisleno ali to je dobra stvar.

Preciznije, dobra u potencijalu; možemo reći da je "dobro" onda kada "vanstranačka ljevica" (radikalno-lijeve propagandne grupe, akcioni frontovi, revolucionarno-sindikalističke klice, i sl.) bude dovoljno velika da ostvaruje "sve-narodni" uticaj. Za sada je jednostavno loše jer bolje prolaze reakcionarni stavovi u javnosti.

Međutim, neminovno će se stranačka ljevica morati osloboditi ovih slabosti i stupiti u proces stvaranja zajedničkog fronta i međusobno i sa nestranačkom ljevicom, sada aktivnijom i snažnijom opcijom.

Ovo prijateljski savjetujem: to niti je izvjesno niti moguće, pa nemojte praviti strategiju na tom nadanju. "Stranačka ljevica" je onakva kakva je, ona je ugazila u parlamentarne hodnike gdje duvaju promaje interesa i kalkulacija, te tu nema pomoći.

Ja ne govorim ovo iz hira ili zato što bih "volio da sam u pravu" jer bi takva situacija reflektovala moje stavove; upravo je suprotno: moji su stavovi ovakvi jer je takva i situacija. Stranke su upravo takve kakvim si ih opisao i one ne mogu i ne žele da se promjene. Svaki pokušaj promjene "iznutra" u postojećim društvenim okvirima će propasti.

Socijaldemokratija je polu-humani, kvazi-savjesni priljepak buržoazije; istorija je to već dokazala; ne znam koliko daleko u nazad treba da se vraćamo da bi vidjeli da je tako: do Tonija Bena, do Leona Bluma, ili skroz do Fridriha Eberta?

Ta ideja zajedništva ljevice i njenog zajedničkog nastupa je jedina nada i šansa za Bosnu i Hercegovinu.

Ja, dakle, ne vidim smisao. Zajedničkog nastupa čega? Stranačke i vanstranačke ljevice? To ne može da funkcioniše. Nadoveži moje razloge za stranačku na svoje i shvatićeš poentu.

Vanparlamentarno samoorganizovanje, direktna akcija, veza sa narodom na radnim mjestima i u lokalnim zajednicama (neću baš biti direktan pa reći revolucionarni sindikalizam ... ups ... izleti), propaganda bez naplate, agitacija za generalni štrajk: to je jedina šansa za sve i svugdje.

To ne mora biti koalicija, dovoljno je postojanje jedne koordinacije koja bi usmjeravala rad ljevičarske misli na zadovoljstvo građana Bosne i Hercegovine. Naravno preduvjet uspjeha djelovanja Udruzenog fronta ljevicarskih, demokratskih i građanskih organizacija jeste prevazilaženje osobnih animoziteta, sujeta i ambicija te jačanje unutarnje demokratičnosti a sve radi ideje, općeg interesa i višeg cilja. Oni koji odbiju suradnju i savezništvo neminovno će na sebi ponijeti biljeg povijesne odgovornosti za neuspjeh ideje zvane Bosna i Hercegovina.

Pa dobro, sad, je li ljevičarskih, ili demokratskih i građanskih? Je li "ne mora biti koalicija" zato što nema parlamentarne aktivnosti i parlamentarnog kretenizma, ili zato što bi "svako po svom"?

Nemoj me pogrešno razumjeti, ja sam za diskusiju na ljevici, za to sam od početka svog angažmana, ali ne vidim kako može da se a priori postavi da je "opšti interes" i "viši cilj" nekakva "ideja zvana Bosna i Hercegovina".

Vi ste tom postavkom isključili ne nacionaliste, koji se i ne bi trudili zavući u redove ljevice, nego one koji su prije svega internacionalisti. Ako ti nije jasno, primjeniću mudrost argentinskih drugova: "Bosna" i "Hercegovina" su, kao i "Argentina", "Gaza", "Tibet", "Bangladeš", samo 'Regije' na zemlji zvanoj Zemlja.

Zaista, zvuči pomalo patetično i gotovo nakaradno: "biljeg povijesne odgovornosti za neuspjeh ideje zvane" BiH. Zar ne bi trebalo "ideje zvane socijalizam" ili "komunizam" ili "samoupravljanje" ili makar nešto apstraktno kao "dostojanstvo" ili "sloboda"? Ili, da ponovim manje ambicioznu ali svakako prikladnu misao svog omiljenog pjesnika:

Zar je ćutnja nad skrštenim rukama
sve što je ostalo?

Dakle, traži se diskusija, a unaprijed se bez diskusije postavlja veoma uzan ideološki uslov. Nema smisla.