Results 1 to 20 of 33
U jamama i do 12.000 žrtava
U jamama i do 12.000 žrtava
MASOVNA GROBNICA U SLOVENIJI SA OSTACIMA ZAROBLJENIKA NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA
Ljubljana (B92/Index) - Masovna grobnica koja je otkrivena u slovenačkom rudniku Barbara pored Laškog, sa ostacima žrtava likvidacija nakon Drugog svjetskog rata šokirala je javnost. Slovenačka policija saopštila je da je u utorak u Barbarinom rovu, u Hudoj jami, pronađen veliki broj ljudskih ostataka, vjerovatno oko 750 ljudi, sakrivenih iza betonskih pregrada i drvenih zidova zalivenih živim krečom. Istoričar Mitja Ferenc, koji je vodio sondiranje i evidentiranje sakrivenih masovnih grobnica u Sloveniji, za slovenačku POP TV kazao je da trenutni podaci govore da su žrtve bile ubijene na mjestu gdje su otkrivene, u rudarskom rovu, koji je 1942. godine bio zatvoren. Sudski vještak Jože Balažič dodaje da dosadašnji pregled jame govori da su žrtve žive bacane u rudarski rov jer se po ostacima vidi da su neki pokušali da se izvuku napolje. Za ovu grobnicu se znalo i ranije, 1990. godine je Roman Ljeljak o njoj napisao knjigu, ali do zvaničnog otvaranja rova je prošlo 18 godina. Ljeljak za slovenačke medije kaže i da se tačno zna koja partizanska jedinica je pobila te ljude - 1. slovenačka divizija narodne odbrane, 2. bataljon 3. brigade - a da su pobijeni bili ratni zarobljenici, među kojima su bili Slovenci, Hrvati i možda i Srbi i Crnogorci.
Zarobljenici su noću dovoženi vozom ili kamionima do ruba Barbarinog rova, gde su ih gole i vezanih ruku bacali. Prema Ljeljakovim podacima, u rov je pobacano oko 750 ljudi, nakon čega je rov zaliven živim krečom i zabetoniran. Slovenačko Ministarstvo za rad i porodicu saopštilo je juče da se o toj masovnoj grobnici govorilo sve vrijeme nakon rata i da je, sudeći po pričama jer zvaničnih dokumenata nije bilo, u rovovima tog rudnika pobijeno oko 12.000 žrtava masovnih likvidacija, počinjenih u maju i junu 1945. godine, nakon završetka Drugog svjetskog rata. Iz pomenutog rova vodi još nekoliko zatvorenih rovova, do kojih će se doći tek za oko mjesec dana, a Roman Ljeljak je tužilaštvu u Celju već uložio krivičnu tužbu protiv devet poznatih počinilaca tih zločina, i to ne samo u Barbarinom rovu, već i u kraju Košnica kod Celja, gdje su žrtve morale da kopaju sopstvene grobove i gde je pobijeno i oko dvadesetoro djece.
Dr Jože Dežman, direktor Muzeja novije istorije u Ljubljani, za Slovenačku televiziju je rekao su mu se od utorka, kad je masovna grobnica otkrivena, javili brojni građani čiji su članovi porodice ili prijatelji nestali tokom Drugog svjetskog rata. Dežman je naveo kako je riječ o groznom zločinu koji se želio prikriti, o čemu svjedoči činjenica da je ulaz u rov bio blokiran sa 400 kubnih metara betonskih i drvenih pregrada te zemljanog materijala. Žrtve su u trenutku zatrpavanja bile još žive. Vjeruje se da bi u još dvije neekshumirane jame u istom rudniku moglo biti i do hiljadu žrtava. Vađenje posmrtnih ostataka je u toku, a narednih dana će biti provedena detaljna vještačenja nad žrtvama.
Vest je očigledno tendenciozna, ali - uprkos svemu - ne vidim ništa za osudu u masovnoj likvidaciji saradnika fašista i kontrarevolucionara u momentu kada se takav akt ne može izbeći, a tako je bilo na kraju Drugog svetskog rata u Jugoslaviji u događajima oko Kočevskog Roga, Blajburga i Zidanog Mosta...
Smrt fašizmu - sloboda narodu!
[FONT="Verdana"]يا عمال العالم اتحدوا[/FONT]
mogli su barem dobiti sudjenje
ne mozes uvjek biti vodjen vjecitom mrznjom bijesom i prezirom
ali ja ne prejudiciram nista , samo citiram clanak
Oni koji su bježali '45. prema Austriji sa nacistima dobili su suđenje istorije: iznosili su svoj slučaj i svoju odbranu četiri godine u sudnici jugoslovenskog ratišta.
A, što se tiče brojeva, ovo je više nego pretjerano. Dakle:
Originally Posted by Wikipedia
::: Formerly DJ-TC ::: IWA-AIT :::
Провери обим злонамере непријатеља
и његову снагу о кремени брид своје. — Oskar Davičo
noviplamen.org
LICEMJERJE SELEKTIVNIH HUMANISTA:
O Jami Barbara, Saveznicima i zločinima
Mladen Jakopović
Dok je ovaj broj već išao u tisak, otkrivena je jeziva grobnica u Jami Barbara u Sloveniji, gdje je do sada pronađeno više stotina tijela onih koji su poraženi u Drugom svjetskom ratu. Svi humanistički ljevičari moraju bespogovorno osuditi ovaj i sve ostale barbarske činove. Još konkretnije, izvjesno je da je vrh Komunističke partije bio izravno uključen u naredbe i planiranje, kao i pomno sakrivanje, prešućivanje i opravdavanje ovog i brojnih drugih slučajeva masovnog nasilja. Dosljedni demokratski socijalisti neće bježati od ove činjenice, niti od osude totalitarističkih metoda kao šireg fenomena prisutnog nakon Drugog svjetskog rata na prostoru bivše Jugoslavije.
Moralna osuda, naravno, ne isključuje ocjenu šireg povijesnog konteksta u kojem su se takvi i slični zločini događali. Prije svega, moralna osuda zločina počinjenih od strane pripadnika i vrha KPJ ne opravdava licemjernu desničarsko-nacionalističku i pro-kapitalističku manipulaciju koja se kod nas neprestano pojavljuje u vezi tih pitanja. Nije potrebno trošiti previše riječi na one koji bi ovim putem željeli rehabilitirati NDH. Objektivno je opasnija pro-kapitalistička manipulacija, koja za ovim fenomenima poseže ne samo radi osude boljševizma, već i radi propagiranja floskule o kapitalizmu kao “najboljem od svih mogućih svjetova”. Takvi ideolozi “kraja povijesti” naravno prešućuju strahovite i enormne zločine kapitalističkih sila u tom istom ratu, kao i nakon njegovog svršetka. Od terorističkog savezničkog bombardiranja Hamburga (oko 50,000 žrtava), Dresdena (od 20-40,000 žrtava) itd., ili američkog bombardiranja 67 japanskih gradova koje je prema jednoj procjeni usmrtilo oko 300,000 ljudi, a ranilo oko 400,000 ljudi (1), put savezničke pobjede bio je popločan okrutnošću bez imalo samilosti. Ove brojke ne uključuju preko 220,000 ubijenih atomskim bombama bačenima na Hiroshimu i Nagasaki. Naravno, velika većina žrtava svih ovih napada bili su civili. Ako tome pridodamo, na primjer, strahovit način na koji su zapadni pobjednici razračunali s poraženima nakon rata, pa i civilnom njemačkom populacijom u Njemačkoj i drugim evropskim zemljama (2), očita je ideološka podvala kada se ta okrutnost pokušava svaliti na leđa isključivo jugoslavenskih komunista.
Nije nikakvo čudo da se branitelji kapitalizma neće ni osvrnuti na preko 70 američkih vojnih intervencija izvan SAD-a od kraja Drugog svjetskog rata, na masovnu i kontinuiranu podršku desničarskim diktatorima i kapitalističkim oligarsima, na nekoliko milijuna ubijenih u Korejskom ratu (3), 3-4 milijuna mrtvih kao posljedica Vijetnamskog rata, oko 600,000 ubijenih seljaka prilikom krvoločnog SAD-ovog bombardiranja Kambodže (što je olakšalo dolazak sumanutih Crvenih Khmera na vlast)... Ti “demokrati” neće ni pribilježiti da je bivši američki državni odvjetnik (Attorney General) Ramsey Clark 1996. podnio optužnicu da su SAD, njegovi evropski saveznici i UN odgovorni za smrt preko 1,500,000 Iračana (u prvom Zaljevskom ratu i kroz oštre međunarodne sankcije, čak i na hranu i lijekove), od čega 750,000 djece ispod pet godina starosti (4), ili da je UN-ov humanitarni koordinator za Irak Denis Halliday rekao da je oko 1-1,5 milijuna ljudi umrlo zbog sankcija, to okarakterizirao kao genocid i iz protesta dao ostavku.(5) Ne čuju se ovi zagovornici ljudskih prava ni po pitanju znanstvenih istraživanja vodećeg svjetskog medicinskog časopisa Lancet o broju žrtava sadašnjeg rata u Iraku, ili po pitanju ORB studije koja zaključuje da je ovaj rat izgleda doveo do preko milijun i 200 tisuća mrtvih.(6) Inače, treba napomenuti da je NATO-ov rat u Afganistanu bio ključna uvertira u irački rat, jer je oslobodio američke trupe za invaziju Iraka. Opsceno je da naši i evropski političari i “opinion makeri” još uvijek grle skute takve imperijalističke osovine zla, te da i dalje navijaju za sistem pod kojim je 2006. npr. preko 36 milijuna ljudi umrlo od gladi i neuhranjenosti, kako navodi Jean Ziegler, tadašnji specijalni UN-ov Rapporteur za pravo na hranu. (7)
Sve zločine treba procesuirati. Svi pokušaji opravdavanja ovog najnovijeg otkrivenog zločina s kraja Drugog svjetskog rata bili bi sramotni. Isto vrijedi i za sve ostale zločine, a pogotovo je duboka moralna obaveza boriti se protiv današnjeg divljaštva, novih krvoprolića i novoga svjetskog rata do kojega će kapitalizam – ukoliko ga se čovječanstvo na vrijeme ne oslobodi - gotovo nužno prije ili kasnije dovesti. Kapitalistička proturječja već su dovela do dva takva slučaja u proteklom stoljeću.
1)Sahr Conway-Lanz, Collateral Damage: Americans, Noncombatant Immunity, and Atrocity After World War II, Routledge, Kindle Edition, 2006., str. 1, u Mark Selden, A Forgotten Holocaust: US Bombing Strategy, the Destruction of Japanese Cities and the American Way of War from World War II to Iraq, The Asia-Pacific Journal: Japan Focus, May, 2007.
2)Vidi npr. Giles MacDonogh, After the Reich: The Brutal History of the Allied Occupation, Basic Books, 2007.
3)Vidi npr. moj članak Korejski kolonijalni rat i američka podrška masovnim smaknućima, Novi Plamen, svibanj-srpanj, 2008.
4)The Wisdom Fund, Former US Attorney General Charges US, British And UN Leaders, 1996.
5)Mark Siegal, Former UN official says sanctions against Iraq amount to 'genocide', Cornell Chronicle, September 30, 1999.
6)Media Lens, The Media Ignore Credible Poll Revealing 1.2 Million Violent Deaths In Iraq, September 18, 2007, objavljeno online na medialens.org ...
7)Jean Ziegler, L'Empire de la honte (Imperij srama), Fayard, 2007., str. 130.
Niko ne spori da su naredbe i planovi tekli iz vrha KPJ, niti da je dolazilo do "masovnog nasilja" (1945, 1949), ali nužno se postavlja pitanje zašto neko bježi ka Austriji? I dalje, šta sa onima koji su praktikovali masovno nasilje u daleko većim razmjerama? Da li je moguće da je neko u takvoj grupi koja bježi nevin?Originally Posted by M. Jakopović, Novi Plamen
Što se tiče prikrivanja ovih postupaka, oni ne bi bili "više demokratski" i da su bili javni. Večeka je sva svoja ubistva objavljivala u svom javnom biltenu, ali to ne znači da je Večeka bila oličenje "sovjetske demokratije".
::: Formerly DJ-TC ::: IWA-AIT :::
Провери обим злонамере непријатеља
и његову снагу о кремени брид своје. — Oskar Davičo
Povijest je pokazala da su i oni koji nisu bili komunistički nastrojeni ali ni fašisti isto kasnije stradavali u novom sustavu, tako da je njihov bijeg bio racionalana odluka
Sada se pokazuje da je tu bilo puno nevinih ljudi, po međunarodnom pravu.
Meni je najžalosnije što se pokazalo da su njihove žrtve bile uzaludne, kontrarevolucija je sada pobijedila i vratilo se sve na staro stanje tako da komunistički pokret dugoročno nije imao koristi od njihove eliminacije.
Bijeg onih koji su kasnije stradali?? Mene ovo gore malo zbunjuje.
Je l' jeste? Jesu li ubijeni identifikovani?
Mislim da pogrešno postavljamo pitanja, no dobro, neću sad u to ulaziti.
::: Formerly DJ-TC ::: IWA-AIT :::
Провери обим злонамере непријатеља
и његову снагу о кремени брид своје. — Oskar Davičo
Bijeg 1945. nekih koji nisu bili komunista ali ni fašisti i ostanak u zemlji isto takvih nekomunista koji nisu bili fašisti i koji su kasnije nastradali npr. lijevi hss-ovac Ilija Jakovljević kojega su ustaše zatvorile u Jasenovac i kojeg su onda 1948. komunisti zatvorili i izgleda, likvidirali.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ilija_Jakovljevi%C4%87
Poznato je pojedinačno za veći broj ljudi koji su na tim stratištima stradali a nisu bili fašisti, ne zna im se točno gdje im je grob. Mislim da je danas pojedinačna identifikacija nemoguća.
Ako bude sledeće prilike, mislim de će se morati iskoračiti iz ideje zakona kao osvete. Slažem se sa ovim što Tvar kaže. Od ovoga nije bilo koristi, i zato gledajmo da je u buduće bude. Pokazalo se i da su partizanske politike i borbe bile izmanipulisane od strane onih koji su ih trebali voditi, ni to se ne sme ponoviti. Radikalizovati treba stvar, a to znači da je i nama potrebno pucanje koski u glavi. Da je lako, ne bi bilo ovako kako jeste...
Stvar je više nego jeziva. Ne treba moralisati nad složenim istorijskim i političkim problemom, slažem se. Taj problem se može sažeti u pitanje: Kako obuzdati osvetu nad koljačima? Kako obuzdati osvetu nad onima koje osveta nije vodila u zločin? Tako što će se osveta pronaći i kod njih. Kad saznamo zašto se svete, rešili smo stvar. Mislim da svi putevi vode ukidanju privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. To je prepalo koljače - žrtve su im ugrožavale egzistenciju, a za egzistencuju strahuju jer nemaju kontrolu nad sopstvenim životom. Kontrola nad sopstvenim životom podrazumeva moć proizvodnje i moć staranja nad sobom i bližnjim.
Privatni posednik, vlasnik, uvek je ugrožen privatnim vlasništvom drugog, pre nego bilo kakvim i bilo čijim bezvlasništvom - sa tim se mora prekinuti.
Najverovatnije su tvorci ove zamisli o masovnim ubijanjima kolaboracionista - budući da su izvođači bili i meštani okolnih sela, kako se priča, dakle, ne-partizani - bili oni koji su se već nameračili na imovinu koju će privatno prisvajati pod maskom društvene svojine. Ne najverovatnije, već sigurno. Uspon crvene buržoazije je počeo ovakvim događajima: trebalo je eliminisati svakog ko je putem prekograničnog i međunarodnog buržoaskog prava mogao kvariti sreću novim vlasnicima. Kao radnik i proleter, ja na to ne pristajem više.
To samo znači da sa klasna borba ne dovršava ni u revolucionarnim političkim ideološkim aparatima - kakva je komunistička partija. To je i čini revolucionarnim aparatom... Dakle, naredbe su tekle iz vrha, a to znači da je borba stala... Naređenje-izvršenje je već jedna problematična podela rada, kao marksisti znamo da je to podela na duhovni i fizički rad..., ali je ovde reč i o smeni polike policijom i postojanju vlasti unutar partije koja treba da ukine svaku vlast... To je jedan aspekt problema, a postoji problem i ako aparat ostane otvoren za politiku i klasni borbu. Tada se suočavamo sa autonomnim jedinicama, ćelijama, koje jednako tako mogu pribeći osveti... I sovjeti mogu dovesti do diktature, baš kao i predstavnički sistem vlasti koji podrazumeva pomenutu tehničku i onu suštinsku podelu na duhovni i fizički rad... Ali da ne maštam preterano: ovoliko mrtvih ustaša, domobrana, četnika i njihovih porodica je preduzeće koje podrazumeva sistematski naredbodavni i izvršilački rad. Sloboda je s one strane rada kao nužnosti i spoljne svrhovitosti... da parafraziram druga Marxa. U ovom slučaju. sredstva političke proizvodnje (prakse) je prisvojila kolektivno-vlasnička klasa i vodeće frakcije u njoj, tu je koren problema. Da nije tako, već bi neko ko je na licu mesta izvršavao smrtnu kaznu mogao bez bojazni odvojiti one za koje misli da su nevini i tražiti za svaki slučaj ponaosob da se posebno ispita. Pođite od sebe kao izvršioca. Tada bi se otvorio problem vremena i potrebe da se stvar brzo okonča, a to bi dalje otvorilo pitanje kome se toliko žuri i zašto... A onda i saradnja sa zapadnim "saveznicima" koji su vraćali nazad tu masu domaćih izdajnika..., sve to je takvo sranje da nam uopšte nije trebalo za vremena koja dolaze.
Dobijam utisak kao da se radi o nečemu trivijalnom; kao kad bi rekli: pasulj je bio odličan, ali postoji problem što su umjesto crnog bibera stavili bijeli.
"Naređenje-izvršenje", tačnije, odnos nadređeni-podređeni nije banalnost u inače besprjekornom "revolucionarnom političkom aparatu" - kao dlaka u supi koja može da se izvadi, ili čak neprimjećena pojede bez posljedica - nego fundamentalni problem koji otkriva da iza tzv. "revolucije" stoji nova klasna podjela!
Ali možda sam pogrešno razumio šta se uopšte hoće reći. Da budem iskren, nije mi potpuno jasno -- pogotovo prva citirana rečenica.
::: Formerly DJ-TC ::: IWA-AIT :::
Провери обим злонамере непријатеља
и његову снагу о кремени брид своје. — Oskar Davičo
Odlično si ti mene razumeo, nego te možda iznenađuje to što neko marksistički uviđa i postavlja kao problem ono što se smatra (smatraš) anarhističkim ekskluzivitetom.
Opet, šta je to "marksistički uviđeno", kako je "problem postavljen" a šta je to "anarhistički ekskluzivitet"?
::: Formerly DJ-TC ::: IWA-AIT :::
Провери обим злонамере непријатеља
и његову снагу о кремени брид своје. — Oskar Davičo
Dakle, druže, shvatio sam. Tvoja pitanja treba shvatiti kao retorička. Ovo je moj poslednji odgovor na njih.
Bez uvrede, ali hvala Bogu
Krajnje je smiješno čitati "rasprave" gdje se jedan oduševljava citiranjem nesuvislih post-marksističkih teoretičara, dok drugi trijumfalno izvlači zapisnike sa sastanaka Kominterne kako bi dokazao urođenu grešku u boljševizmu. Dosta ljudi više! Ajde nađite neku zajedničku temu pa o njoj raspravljajte
Nego, da komentiram malo članak okačen gore:
Ne mogu prijeći preko zaključka kako sve zločine treba procesuirati bez da pitam što je zločin? Molim lijepo, je li pravni ili moralni zločin. Je li riječ o buržoaskom moralu i buržoaskom pravu? Jer, da se razumijmo, ne postoje neki općeljudski i svevremenski zakoni i moral - oni su uvijek historijski, a "zločin" je u krajnjoj liniji sve ono što se ne može opravdati potrebama sistema. Krajnje je naivno misliti da se može govoriti o "zločinima" bez da se bude dio "pro-kapitalističke manipulacije".
Još gore je misliti da se socijalizam može "oprati" osudom nasilja u prošlosti. Umjesto toga, treba ljudima objašnjavati kako time buržoazija želi skrenuti pažnju sa svoje sadašnje pljačke.
"Dosljedni demokratski socijalisti" nisu nikakvi socijalisti ako će, kao prvo, prihvaćati buržoasko pravo i moral i, kao drugo, ako će ljudima govoriti kako će se revolucija izvesti bez otpora reakcionara i buržoazije.
Dakako, kao revolucionari trebamo osuđivati sve postupke koji odbijaju mase od revolucije ili koji komandistički guraju "principe" ispred konkretnih potreba masa, ali ne vjerujem da je to slučaj u NOB-u. Uostalom, uspjeh revolucije to najbolje pokazuje.
OK, možda je ovo neka rasprava unutar "humanizma". U tom slučaju me se cijela stvar ne tiče pošto nastojim raskinuti s liberalizmom i popratnim ideologijama.
P.S. što se tiče "stradalih koji nisu bili fašisti", dođavola ljudi, pa ovo je forum revolucionarne ljevice zar niste nikad čuli da je to bila i socijalistička revolucija?
Last edited by Kosta; 9th April 2009 at 10:22.
Pa, druže Kosta, ima li Boga? Raskidaš li ti to sa popovskim humanizmom ili ne?
A što bih voleo čuti koju suvislu o nesuvislosti post-marksista o kojima govoriš, nemaš pojma. Ne čuvaj to za sebe. Znaš da to nije dobro. Budeš li pastvu odvraćao od jeretičkih tekstova može ti se ova i razbežati. Deli muke čitalačke i pusti Boga s velikim "B".
Pa nadam se da je jasno da je zazivanje Boga ironično.Pa, druže Kosta, ima li Boga? Raskidaš li ti to sa popovskim humanizmom ili ne?
A što bih voleo čuti koju suvislu o nesuvislosti post-marksista o kojima govoriš, nemaš pojma. Ne čuvaj to za sebe. Znaš da to nije dobro. Budeš li pastvu odvraćao od jeretičkih tekstova može ti se ova i razbežati. Deli muke čitalačke i pusti Boga s velikim "B".
Oprosti na mom živčanom tonu, ali ne treba se toliko vrijeđati. Pomalo burno reagiram zato što sam izgubio nekoliko godina života na "studiju humanistike", pa imam traume.
Bez ikakve namjere da se upuštam u rasprave koje me ne interesiraju toliko, istaknut ću za primjer jednu sitnicu. Upozoravaš na jednom mjestu kako "i sovjeti mogu dovesti do diktature". Koliko ja znam sovjeti ne samo da mogu, nego nužno i jesu instrument jedne diktature - diktature proletarijata. To im je i smisao.
Kako da kažem... previše se tu misli o slobodi općenito, umjesto o oslobođenju vlastite klase. Previše se govori o potrebi odustajanja od principa osvete, a premalo o tome kako da se vojno poraze buržuji i reakcionari. Nadam se da razumiješ...
P.S. Nikako ne mislim da je kod masovnih grobnica po Sloveniji riječ primarno o osveti. U tim završnim operacijama je i bio problem što se nitko živ nije predavao. Oni (jedinici iz svih krajeva x-yu) su se borili do zadnjeg čovjeka i dugo nakon formalne kapitulacije Njemačke...
Uspjeh kao: drži vodu dok majstori ne odu.
Kad su domaći majstori otišli a onda i Gorbačov ugasio crvenu zvijezdu nad Moskvom, došlo je do potpune restauracije kapitalizma i raspada Jugoslavije na autistične nacionalne države koje sada hrle u Europu kapitala.Dakle, sve se vratilo na početak, kao da NOB-a i socijalističke revolucije nije ni bilo.
U tom svjetlu gledam stradanje dijela tih žrtava, na kraju rata 1945.godine.
Hm... da, to jest nezgodna stvar. Ali mislio sam na uspjeh u smislu mobiliziranja masa u borbi za socijalizam, bez obzira na to što je zvijezda ugašena, rekao bih, i puno prije Gorbačova.
