4 Leaf Clover
20th November 2010, 13:51
Evropa i Amerika savez za budućnost
OČEKIVANJA PREDSJEDNIKA SJEDINJENIH DRŽAVA OD SAMITA NATO I SAD-EU U LISABONU
http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRSh0mn1IFail5KxLdGLhEYz2Qxk5_hv 8iTVXVt_fB_Ps01UPPtvA Sa samitima NATO i SAD-EU ove nedjelje u Lisabonu, ponosan sam što sam posjetio Evropu šest puta kao predsjednik. To odražava trajnu istinu američke spoljne politike – naš odnos sa evropskim saveznicima i partnerima je okosnica našeg odnosa sa svijetom, katalizator globalne saradnje.
Ni sa jednim drugim regionom Sjedinjene Države nemaju tako snažnu spregu vrijednosti, interesa, kapaciteta i ciljeva. Sa najvećim ekonomskim odnosom na svijetu, transatlantska trgovina održava milione radnih mjesta u Sjedinjenim Državama i Evropi i stvara osnovu naših napora za održivi globalni ekonomski oporavak.
Kao savez demokratskih zemalja, NATO nam obezbjeđuje kolektivnu odbranu i pomaže nam u jačanju demokratija. Evropa i Sjedinjene Države sarađuju kako bi se spriječilo širenje nuklearnog oružja, promovisao mir na Bliskom istoku i suočilo sa klimatskim promjenama. Kao što smo vidjeli u nedavnoj bezbjednosnoj uzbuni u Evropi i spriječenoj zavjeri da se detoniraju eksplozivi na prekoatlantskim teretnim letovima, mi blisko sarađujemo svakog dana kako bismo spriječili terorističke napade i kako bi naši građani bili bezbjedni.
Jednostavno rečeno, mi smo jedni drugima najbliži partneri. Ni Evropa niti Sjedinjene Države ne mogu sami da se suoče sa izazovima našeg vremena. Ovi samiti su stoga prilika da se naša saradnja produbi još više i da se osigura da NATO – najuspješniji savez u ljudskoj istoriji – ostane relevantan u ovom vijeku kao što je bio u prošlom. Zbog toga imamo opsežnu agendu u Lisabonu.
Prvo, povodom Avganistana, možemo udružiti naše napore kako bi Avganistan preuzeo vođstvo, čak i dok ostajemo trajno obavezni prema avganistanskom narodu. Naša koalicija na čelu sa NATO u Avganistanu sastoji se od 48 zemalja – uključujući doprinose iz svih 28 članica NATO i 40 000 vojnika iz zemalja saveznica i partnera, čiju službu i žrtve poštujemo. Naši zajednički napori su od ključnog značaja kako bi teroristima uskratili utočišta, isto kao što je neophodno poboljšati život avganistanskog naroda. Sa dolaskom dodatnih koalicionih snaga tokom protekle dvije godine, konačno imamo strategiju i resurse da prekinemo zamah talibana, da lišimo pobunjenike njihovih utočišta, obučimo više avganistanskih bezbjednosnih snaga i pomognemo avganistanskom narodu.
U Lisabonu, mi ćemo uskladiti naš pristup kako bi počeli predaju odgovornosti Avganistancima početkom sljedeće godine, i ostvariti cilj predsjednika Karzaija da avganistanske snage preuzmu nadležnost za bezbjednost širom Avganistana do kraja 2014. Čak i kada američka predaja vojnih dužnosti i smanjenje broja vojnika počnu ovog jula, NATO – kao i Sjedinjene Države – mogu stvoriti dugotrajno partnerstvo sa Avganistanom kako bi bilo jasno da kada Avganistanci ustanu i preuzmu vođstvo, oni neće biti sami.
Dok napredujemo u Avganistanu, NATO će se takođe transformisati u Lisabonu sa novim Strateškim konceptom koji prepoznaje kapacitete i partnere potrebne za suočavanje sa novim prijetnjama 21. vijeka. To mora početi potvrdom srži ove Alijanse – našom obavezom iz člana 5 da je napad na jednog napad na sve.
Kako bi se postarali da ova obaveza ima značenje, moramo ojačati cijeli niz kapaciteta koji su potrebni kako bi zaštitili naš narod danas i pripremili se za sjutrašnje misije. Čak i dok modernizujemo naše konvencionalne snage, potrebno je sprovesti reformu komandnih struktura Saveza kako bi one bile djelotvornije, investirati u tehnologije koje omogućavaju savezničkim snagama za efikasno raspoređivanje i djelovanje, i razvoj novih odbrana protiv prijetnji poput sajber napada.
Još jedan kapacitet koji je potreban Savezu je raketna odbrana NATO teritorije, koja je potrebna kako bi se pozabavili realnim i rastućom prijetnjom balističkih projektila.
Postepeni prilagodljivi pristup evropskoj raketnoj odbrani koji sam najavio prošle godine pružiće snažnu i efikasnu odbranu teritorije i naroda Evrope i naših raspoređenih američkih snaga.
Štaviše, stvara se osnova za veću saradnju – sa ulogom za sve saveznike, zaštitom za sve saveznike, i sa prilikom za saradnju sa Rusijom, koja je takođe ugrožena zbog balističkih prijektila. Pored toga, možemo zajedno raditi na stvaranju uslova za smanjenje nuklearnog arsenala i krenuti ka viziji koju sam naglasio u Pragu prošle godine – svijet bez nuklearnog oružja. Ipak, dok god ovo oružje postoji, NATO treba da ostane nuklearni savez, i ja sam jasno stavio do znanja da će SAD održavati siguran, bezbjedan i efikasan nuklearni arsenal kako bi spriječili neprijatelje i garantovali odbranu naših saveznika.
Konačno, u Lisabonu možemo nastaviti da gradimo partnerstvo izvan NATO koje pomaže da naš savez postane stub globalne bezbjednosti. Moramo držati otvorena vrata za evropske demokratije koje ispunjavaju standarde za članstvo u NATO. Moramo produbiti saradnju sa organizacijama koje udopunjuju snagu NATO, poput EU, Ujedinjenih nacija i Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju. Sa prisustvom predsjednika Dmitrija Medvedeva na samitu Savjeta NATO-Rusija, možemo nastaviti praktičnu saradnju između NATO i Rusije na obostranu korist.
Isto kao što su Sjedinjene Države i Rusija resetovale svoj odnos, to mogu da učine i NATO i Rusija. U Lisabonu možemo jasno staviti do znanja da NATO na Rusiju gleda kao na partnera, a ne kao na neprijatelja. Možemo produbiti našu saradnju u Avganistanu, boriti se protiv narkotika i bezbjednosnih izazova 21. vijeka – počev od širenja nuklearnog oružja do širenja nasilnog ekstremizma. I sa daljom saradnjom oko raketne odbrane, možemo izvor prošlih tenzija pretvoriti u izvor saradnje protiv zajedničke prijetnje.
Više od šest decenija, Evropljani i Amerikanci su stajali rame uz rame jer naš zajednički rad koristi našim interesima i štiti slobode koje njegujemo kao demokratska društva. Dok se svijet mijenja, mijenja se i naš Savez, a mi smo kao rezultat toga snažnii, bezbjedniji i prosperitetniji. To je naš zadatak u Lisabonu – obnoviti naš Savez i obezbjedniti sigurnost i prosperitet u decenijama koje dolaze.Glavni NATO agitatori , sada vise i ne kriju da zele da budu Globalni "faktor stabilnosti". Naravno , kapitalisticke stabilnosti
OČEKIVANJA PREDSJEDNIKA SJEDINJENIH DRŽAVA OD SAMITA NATO I SAD-EU U LISABONU
http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRSh0mn1IFail5KxLdGLhEYz2Qxk5_hv 8iTVXVt_fB_Ps01UPPtvA Sa samitima NATO i SAD-EU ove nedjelje u Lisabonu, ponosan sam što sam posjetio Evropu šest puta kao predsjednik. To odražava trajnu istinu američke spoljne politike – naš odnos sa evropskim saveznicima i partnerima je okosnica našeg odnosa sa svijetom, katalizator globalne saradnje.
Ni sa jednim drugim regionom Sjedinjene Države nemaju tako snažnu spregu vrijednosti, interesa, kapaciteta i ciljeva. Sa najvećim ekonomskim odnosom na svijetu, transatlantska trgovina održava milione radnih mjesta u Sjedinjenim Državama i Evropi i stvara osnovu naših napora za održivi globalni ekonomski oporavak.
Kao savez demokratskih zemalja, NATO nam obezbjeđuje kolektivnu odbranu i pomaže nam u jačanju demokratija. Evropa i Sjedinjene Države sarađuju kako bi se spriječilo širenje nuklearnog oružja, promovisao mir na Bliskom istoku i suočilo sa klimatskim promjenama. Kao što smo vidjeli u nedavnoj bezbjednosnoj uzbuni u Evropi i spriječenoj zavjeri da se detoniraju eksplozivi na prekoatlantskim teretnim letovima, mi blisko sarađujemo svakog dana kako bismo spriječili terorističke napade i kako bi naši građani bili bezbjedni.
Jednostavno rečeno, mi smo jedni drugima najbliži partneri. Ni Evropa niti Sjedinjene Države ne mogu sami da se suoče sa izazovima našeg vremena. Ovi samiti su stoga prilika da se naša saradnja produbi još više i da se osigura da NATO – najuspješniji savez u ljudskoj istoriji – ostane relevantan u ovom vijeku kao što je bio u prošlom. Zbog toga imamo opsežnu agendu u Lisabonu.
Prvo, povodom Avganistana, možemo udružiti naše napore kako bi Avganistan preuzeo vođstvo, čak i dok ostajemo trajno obavezni prema avganistanskom narodu. Naša koalicija na čelu sa NATO u Avganistanu sastoji se od 48 zemalja – uključujući doprinose iz svih 28 članica NATO i 40 000 vojnika iz zemalja saveznica i partnera, čiju službu i žrtve poštujemo. Naši zajednički napori su od ključnog značaja kako bi teroristima uskratili utočišta, isto kao što je neophodno poboljšati život avganistanskog naroda. Sa dolaskom dodatnih koalicionih snaga tokom protekle dvije godine, konačno imamo strategiju i resurse da prekinemo zamah talibana, da lišimo pobunjenike njihovih utočišta, obučimo više avganistanskih bezbjednosnih snaga i pomognemo avganistanskom narodu.
U Lisabonu, mi ćemo uskladiti naš pristup kako bi počeli predaju odgovornosti Avganistancima početkom sljedeće godine, i ostvariti cilj predsjednika Karzaija da avganistanske snage preuzmu nadležnost za bezbjednost širom Avganistana do kraja 2014. Čak i kada američka predaja vojnih dužnosti i smanjenje broja vojnika počnu ovog jula, NATO – kao i Sjedinjene Države – mogu stvoriti dugotrajno partnerstvo sa Avganistanom kako bi bilo jasno da kada Avganistanci ustanu i preuzmu vođstvo, oni neće biti sami.
Dok napredujemo u Avganistanu, NATO će se takođe transformisati u Lisabonu sa novim Strateškim konceptom koji prepoznaje kapacitete i partnere potrebne za suočavanje sa novim prijetnjama 21. vijeka. To mora početi potvrdom srži ove Alijanse – našom obavezom iz člana 5 da je napad na jednog napad na sve.
Kako bi se postarali da ova obaveza ima značenje, moramo ojačati cijeli niz kapaciteta koji su potrebni kako bi zaštitili naš narod danas i pripremili se za sjutrašnje misije. Čak i dok modernizujemo naše konvencionalne snage, potrebno je sprovesti reformu komandnih struktura Saveza kako bi one bile djelotvornije, investirati u tehnologije koje omogućavaju savezničkim snagama za efikasno raspoređivanje i djelovanje, i razvoj novih odbrana protiv prijetnji poput sajber napada.
Još jedan kapacitet koji je potreban Savezu je raketna odbrana NATO teritorije, koja je potrebna kako bi se pozabavili realnim i rastućom prijetnjom balističkih projektila.
Postepeni prilagodljivi pristup evropskoj raketnoj odbrani koji sam najavio prošle godine pružiće snažnu i efikasnu odbranu teritorije i naroda Evrope i naših raspoređenih američkih snaga.
Štaviše, stvara se osnova za veću saradnju – sa ulogom za sve saveznike, zaštitom za sve saveznike, i sa prilikom za saradnju sa Rusijom, koja je takođe ugrožena zbog balističkih prijektila. Pored toga, možemo zajedno raditi na stvaranju uslova za smanjenje nuklearnog arsenala i krenuti ka viziji koju sam naglasio u Pragu prošle godine – svijet bez nuklearnog oružja. Ipak, dok god ovo oružje postoji, NATO treba da ostane nuklearni savez, i ja sam jasno stavio do znanja da će SAD održavati siguran, bezbjedan i efikasan nuklearni arsenal kako bi spriječili neprijatelje i garantovali odbranu naših saveznika.
Konačno, u Lisabonu možemo nastaviti da gradimo partnerstvo izvan NATO koje pomaže da naš savez postane stub globalne bezbjednosti. Moramo držati otvorena vrata za evropske demokratije koje ispunjavaju standarde za članstvo u NATO. Moramo produbiti saradnju sa organizacijama koje udopunjuju snagu NATO, poput EU, Ujedinjenih nacija i Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju. Sa prisustvom predsjednika Dmitrija Medvedeva na samitu Savjeta NATO-Rusija, možemo nastaviti praktičnu saradnju između NATO i Rusije na obostranu korist.
Isto kao što su Sjedinjene Države i Rusija resetovale svoj odnos, to mogu da učine i NATO i Rusija. U Lisabonu možemo jasno staviti do znanja da NATO na Rusiju gleda kao na partnera, a ne kao na neprijatelja. Možemo produbiti našu saradnju u Avganistanu, boriti se protiv narkotika i bezbjednosnih izazova 21. vijeka – počev od širenja nuklearnog oružja do širenja nasilnog ekstremizma. I sa daljom saradnjom oko raketne odbrane, možemo izvor prošlih tenzija pretvoriti u izvor saradnje protiv zajedničke prijetnje.
Više od šest decenija, Evropljani i Amerikanci su stajali rame uz rame jer naš zajednički rad koristi našim interesima i štiti slobode koje njegujemo kao demokratska društva. Dok se svijet mijenja, mijenja se i naš Savez, a mi smo kao rezultat toga snažnii, bezbjedniji i prosperitetniji. To je naš zadatak u Lisabonu – obnoviti naš Savez i obezbjedniti sigurnost i prosperitet u decenijama koje dolaze.Glavni NATO agitatori , sada vise i ne kriju da zele da budu Globalni "faktor stabilnosti". Naravno , kapitalisticke stabilnosti