duchetina
12th May 2010, 17:21
Međunarodni dan rada, 1. Maj, slavi postignuća radničkih i levičarskih pokreta, demonstracijama i uličnim marševima radnih ljudi i sindikata. I ove godine, u većem delu sveta, ta se tradicija održala. Ekonomska kriza, sa svojim krajnje negativnim efektima na zapošljenost, plate i opšte standarde života, iznela je na ulice velikih gradova širom sveta stotine hiljada, milione ljudi koji traže pravedniju raspodelu posledica krize na sve socijalne slojeve.
U ovim krajevima, naravno, postoji tradicija odlaska na izlet. Pre raspada socijalističkih režima u Istočnoj Evropi i bivšoj Jugoslaviji, veliki protestni marševi i nisu bili potrebni. Konačno, bila je to država u kojoj je na vlasti bila radnička klasa. Zapravo su organizovane velike parade na kojima su radnici predstavljali svoje proizvode, pa ponekad i čitave mašine su iznošene iz pogona. Kako je Prvi maj bio dvodnevni praznik, drugi je dan (2. maj) bio korišten za izlazak u prirodu, da bi se obeležila činjenika da su pre Drugog Svetskog rata, radnički i komunistički pokreti (uglavnom nerazdvojni u to doba) koristili izlete kako bi mogli da slobodno debatiraju i raspravljaju metode borbe za radnička prava, u situaciji kada su žestoko proganjani od reakcionarnih režima širom Evrope.
Danas radničkih parada nema nigde. Za ogromnu većinu radnih ljudi na Zapadnom Balkanu, stanje je bezmalo vraćeno na te dane progona, a radnički pokreti i sindikati stradali su u povratku na kapitalizam, koji je ovde nalikovao na prvobitnu akumulaciju kapitala gde su naši vlastiti "tajkuni" i "biznismeni" privatizovali fabrike i industriju. U želji da privuku o-tako-važne strane investitore, vlade su „velikodušno“ žrtvovale radnička prava.
Ipak, umesto da izađu na ulice i zatraže svoja prava, većina ljudi radije zaposeda livade po planinama i rečnim dolinama, svako mesto pogodno za postavljanje roštilja i kreće u raspusnu orgiju prežderavanja i napijanja (hitna pomoć je stalno puna alkoholiziranih pacijenata 1. i 2. maja). Imućniji pak, protestiraju protiv strašnih uslova u kojima se nalaze radni ljudi po rivijerama, ispijanjem kapućina dok uživaju u pogledu na pučinu koji se pruža sa hotelskih terasa.
Ni ove godine nije bilo drugačije.
Radnici u Crnoj Gori su možda i imali razlog za slavlje. Prošlog petka, 30. aprila, sindikati su tamo odneli dve značajne pobede. Prvo, sindikat Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) prinudili su, protestima i zauzimanjem upravne zgrade, upravu da povuče odluku o otkazima i ponovo vrati na posao oko 40 radnika, uključujući i dvoje sindikalnih vođa, zbog navodnog odbijanja da potpišu ponuđeni ugovor o međusobnim pravima i odgovornostima. Takođe, radnici Tehnostila, hladne valjaonice u sklopu Nikšićke Željezare, uspeli su da dobiju tri zaostale plate iz 2009. godine, desetodnevnim štrajkom glađu. Sindikalni vođa Marko Mirjačić rekao je da je to samo početak njihove borbe za prava i sačuvanje radnih mesta.
U Zagrebu je Prvi Maj obeležen kako i prošlih godina, protestima na Trgu Bana Jelačića i deljenjem graha u Maksimiru.
Sindikati su se okupili na Jelačićevom Trgu, pod motom „Bolje ili dolje“.Policija je procjenila da je bilo 500 učesnika, dok Nezavisni sindikat tvrdi da je bilo oko 2,000 demonstranata. Krešimir Sever, sindikalni vođa, rekao je da je mnogo bitnija od broja učesnika poruka da oni koji ne održe obećanje o blagostanju trebaju napustiti svoje položaje.
Sa druge strane, nekoliko hiljada ljudi koji se pošli na grah u Maksimiru imali su drugačiju poruku. Jedna radnica zaposlena u privatnoj kompaniji rekla je Zamirnetu da zna za protest, ali se neće priključiti, zato što sindikati ne rade ništa za radnike.
Radnici u Srbiji odabrali su roštilj pre radničkih protesta u Beogradu, Kragujevcu i Kruševcu. Ukupno je manje od hiljadu ljudi posvetilo praznik rada borbi za radnička prava. Oni koji su se pojavili na sindikalnim protestima, traže bolje plate, niže poreze i pravednu raspodelu dohoda, kao i bolje uslove rada. Sindikati najavljuju “vruće leto“ štrajkova i protesta.
Branislav Čanak, predsednik Udruženih granskih sindikata „Nezavisnost“, izrazio je razočaranje činjenicom da se manje od 100 ljudi okupilo na centralnom protestu sindikata u Kruševcu, a naročito činjenicom da su i radnici iz Kruševca odabrali roštilj. Čanak kaže da je to ilustracija stava čoveka prema samom sebi, više nego stav prema sindikatima.
U Bosni i Hercegovini, Pokret Dosta! organizovao je proteste u Sarajevu (owpsee je podržalo protestni marš), u saradnji sa Zajednicom Roma, Udruženjem poljoprivrednika BIH i radnika preduzeća "Krivaja", pod motom "Nije nam do slavlja - tražimo naša prava". Ponovo, pojavio se razočaravajuće mali broj aktivista, manje od dvijesto, na protestnoj šetnji od RTV Doma do zgrade „Energoinvesta“.
Damir Mahmutčehajić iz Pokreta Dosta, rekao je da traže zakon za zabranu fašističkih organizacija i njihovog znakovlja, ministarstvo poljoprivrede na nacionalnom nivou, kraj diskriminacije manjina i rešenja za ključna radnička prava u Bosni i Hercegovini.
Pre protesta, Dosta i Savez Samostalnih Singikata (SSS) ušli su u raspravu oko organizacije protesta, što je u konačnici rezultiralo u situaciji u kojoj su sindikati održali svoje proteste, opet sa malim odzivom. Dosta se suprotstavila navodnoj slavljeničkoj i svečanoj prirodi događaja u organizaciji SSS-a (što se vidi po motu Dostinih protesta).
Ismet Bajramović, predsjednik SSSa, rekao je na protestu u Sarajevu (protesti su bili organizovani i u Bihaću, Zenici, Tuzli, Mostaru i Odžaku) da je očito ponovo došlo vreme da se radnici u BiH bore za osmočasovno radno vreme, i da traže od vlasti da poštuje dogovore sa sindikatima i da uloži više napora na stvaranje novih radnih mesta. Dodao je da političari više ne mogu da koriste kao opravdanje rata koji je završio pre 15 godina. O malom broju radnika koji su došli na proteste, rekao je da će svima koji su odabrali roštiljanje umjesto protesta reći, kad dođu da se požale, da su imali priliku da izađu i izraze svoje nezadovoljstvo i da su je propustili.
U Tirani, opozicijska Socijalistička partija i rudarski sindikat organizirali su proteste koji su trajali celi prvomajski vikend. Socijalisti, sa podrškom manjih levičarskih stranaka i nevladinih organizacija, kao i oko 200,000 simpatizera, okupili su se na Trgu Narodnih heroja, da izraze svoje nezadovoljstvo Vladom, tražeći transparentnost izbornog protesta, prava i bolji život. Grupa od 22. socijalistička poslanika u Parlamenttu počeli su štrajk glađu, kome se priključilo 200 građana, uključujući i vođu rudarskog sindikata Fiqirija Xhibrija. Rudari traže veće plate i penzije. Xhibri je rekao da su štrajkači glađu spremni da idu do kraja kako bi osigurali ostvarivanje njihovih zahteva. Vidljivo je bilo veliko policijsko prisustvo, kako bi sprečilo kontakt sa učesnicima proslave koju je vladajuće Demokratska partija organizovala kako bi proslavila godišnjicu učlanjenja Albanije u NATO i druga postignuća.
Na Kosovu, Prvi Maj je obeležen protestima sindikata, penzionera i bivših radnika društvenih preduzeća u Prištini, koje je organizovala Unija Nezavisnih sindikata, za zahtevom za uspostavljanje pravne infrastrukture, osnivanje socijalnih, zdravstvenih i penzijskih fondova, i borbu protiv rada na crno. Ovog Prvog Maja, nezaposlenost na Kosovu je 40 posto, a 37% stanovništva živi u siromaštvu, pokazuju podatci UNDPa.
U Makedoniji, samo je Pokret za socijalnu pravdu “Lenka” organizovao protestnu šetnju, kako bi podigao “glasi protiv postojanih kršenja radničkih prava, rezultat neoliberalnih politika svih prošlih vlada, kako socijaldemokratskog SDSMa, tako i demokršćanke VMRO-DPMNE”. Takve politike rezultirali su u situaciji u kojoj se radno zakonodavstvo menja svake godine i dodatno ograničava radnička prava.
Savez sindikata Makedonije (SSM) i Konfederacija nezavisnih singikata (KSS) održali su neformalni sastanak sa vladinim timom, na kome je postignut dogovor o otvaranju socijalnog dijaloga evropskog tipa u Makedoniji. Iz SSM-a su izjavili da ove godine nisu mogli organizovati velike proteste, zbog unutrašnjih sukoba koji su doveli do promene sindikalnog vođstva, ali dodaju da će sledeće godine protesti biti masovni, sledeći primere iz država Zapadne Evrope i susedne Grčke.
Teško je očekivati da vlade i poslodavci - u najvećem broju strani investitori koji često dolaze u ove zemlje baš iz razloga što su radnički pokreti u rasulu a radna prava se ne poštivaju - rade na poboljšanju radničkih prava, skraćivanjem radnog dana ili boljim platama sami od sebe, bez aktivnog pritiska sindikata i radničkih pokreta.
Sindikati, a naročito sindikalne vođe, trebali bi da prestanu sa fokusom na same sebe i da postanu aktivniji u korištenju očitih političkih potencijaka, uz prihvatanje podrške nevladinog i građanskog sektora, kako bi ujedinjeni radili na postizanju boljih prava za sve.
Konačno, i radnici i svi obespravljeni moraju shvatiti da ako se sami ne bore za svoja prava, niko im ta prava neće dati zato što je dobar u srcu. Prvi Maj trebao bi da bude dan na koji se zahtevaju i traže veća prava i bolji radni uslovi, ne dan za prežderavanje i pijanke. Eto, mi u owpsee spremni smo da se kladimo da će i sledeći vikend biti odličan za izlet i roštilj. Hoćete da se kladite?
U ovim krajevima, naravno, postoji tradicija odlaska na izlet. Pre raspada socijalističkih režima u Istočnoj Evropi i bivšoj Jugoslaviji, veliki protestni marševi i nisu bili potrebni. Konačno, bila je to država u kojoj je na vlasti bila radnička klasa. Zapravo su organizovane velike parade na kojima su radnici predstavljali svoje proizvode, pa ponekad i čitave mašine su iznošene iz pogona. Kako je Prvi maj bio dvodnevni praznik, drugi je dan (2. maj) bio korišten za izlazak u prirodu, da bi se obeležila činjenika da su pre Drugog Svetskog rata, radnički i komunistički pokreti (uglavnom nerazdvojni u to doba) koristili izlete kako bi mogli da slobodno debatiraju i raspravljaju metode borbe za radnička prava, u situaciji kada su žestoko proganjani od reakcionarnih režima širom Evrope.
Danas radničkih parada nema nigde. Za ogromnu većinu radnih ljudi na Zapadnom Balkanu, stanje je bezmalo vraćeno na te dane progona, a radnički pokreti i sindikati stradali su u povratku na kapitalizam, koji je ovde nalikovao na prvobitnu akumulaciju kapitala gde su naši vlastiti "tajkuni" i "biznismeni" privatizovali fabrike i industriju. U želji da privuku o-tako-važne strane investitore, vlade su „velikodušno“ žrtvovale radnička prava.
Ipak, umesto da izađu na ulice i zatraže svoja prava, većina ljudi radije zaposeda livade po planinama i rečnim dolinama, svako mesto pogodno za postavljanje roštilja i kreće u raspusnu orgiju prežderavanja i napijanja (hitna pomoć je stalno puna alkoholiziranih pacijenata 1. i 2. maja). Imućniji pak, protestiraju protiv strašnih uslova u kojima se nalaze radni ljudi po rivijerama, ispijanjem kapućina dok uživaju u pogledu na pučinu koji se pruža sa hotelskih terasa.
Ni ove godine nije bilo drugačije.
Radnici u Crnoj Gori su možda i imali razlog za slavlje. Prošlog petka, 30. aprila, sindikati su tamo odneli dve značajne pobede. Prvo, sindikat Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) prinudili su, protestima i zauzimanjem upravne zgrade, upravu da povuče odluku o otkazima i ponovo vrati na posao oko 40 radnika, uključujući i dvoje sindikalnih vođa, zbog navodnog odbijanja da potpišu ponuđeni ugovor o međusobnim pravima i odgovornostima. Takođe, radnici Tehnostila, hladne valjaonice u sklopu Nikšićke Željezare, uspeli su da dobiju tri zaostale plate iz 2009. godine, desetodnevnim štrajkom glađu. Sindikalni vođa Marko Mirjačić rekao je da je to samo početak njihove borbe za prava i sačuvanje radnih mesta.
U Zagrebu je Prvi Maj obeležen kako i prošlih godina, protestima na Trgu Bana Jelačića i deljenjem graha u Maksimiru.
Sindikati su se okupili na Jelačićevom Trgu, pod motom „Bolje ili dolje“.Policija je procjenila da je bilo 500 učesnika, dok Nezavisni sindikat tvrdi da je bilo oko 2,000 demonstranata. Krešimir Sever, sindikalni vođa, rekao je da je mnogo bitnija od broja učesnika poruka da oni koji ne održe obećanje o blagostanju trebaju napustiti svoje položaje.
Sa druge strane, nekoliko hiljada ljudi koji se pošli na grah u Maksimiru imali su drugačiju poruku. Jedna radnica zaposlena u privatnoj kompaniji rekla je Zamirnetu da zna za protest, ali se neće priključiti, zato što sindikati ne rade ništa za radnike.
Radnici u Srbiji odabrali su roštilj pre radničkih protesta u Beogradu, Kragujevcu i Kruševcu. Ukupno je manje od hiljadu ljudi posvetilo praznik rada borbi za radnička prava. Oni koji su se pojavili na sindikalnim protestima, traže bolje plate, niže poreze i pravednu raspodelu dohoda, kao i bolje uslove rada. Sindikati najavljuju “vruće leto“ štrajkova i protesta.
Branislav Čanak, predsednik Udruženih granskih sindikata „Nezavisnost“, izrazio je razočaranje činjenicom da se manje od 100 ljudi okupilo na centralnom protestu sindikata u Kruševcu, a naročito činjenicom da su i radnici iz Kruševca odabrali roštilj. Čanak kaže da je to ilustracija stava čoveka prema samom sebi, više nego stav prema sindikatima.
U Bosni i Hercegovini, Pokret Dosta! organizovao je proteste u Sarajevu (owpsee je podržalo protestni marš), u saradnji sa Zajednicom Roma, Udruženjem poljoprivrednika BIH i radnika preduzeća "Krivaja", pod motom "Nije nam do slavlja - tražimo naša prava". Ponovo, pojavio se razočaravajuće mali broj aktivista, manje od dvijesto, na protestnoj šetnji od RTV Doma do zgrade „Energoinvesta“.
Damir Mahmutčehajić iz Pokreta Dosta, rekao je da traže zakon za zabranu fašističkih organizacija i njihovog znakovlja, ministarstvo poljoprivrede na nacionalnom nivou, kraj diskriminacije manjina i rešenja za ključna radnička prava u Bosni i Hercegovini.
Pre protesta, Dosta i Savez Samostalnih Singikata (SSS) ušli su u raspravu oko organizacije protesta, što je u konačnici rezultiralo u situaciji u kojoj su sindikati održali svoje proteste, opet sa malim odzivom. Dosta se suprotstavila navodnoj slavljeničkoj i svečanoj prirodi događaja u organizaciji SSS-a (što se vidi po motu Dostinih protesta).
Ismet Bajramović, predsjednik SSSa, rekao je na protestu u Sarajevu (protesti su bili organizovani i u Bihaću, Zenici, Tuzli, Mostaru i Odžaku) da je očito ponovo došlo vreme da se radnici u BiH bore za osmočasovno radno vreme, i da traže od vlasti da poštuje dogovore sa sindikatima i da uloži više napora na stvaranje novih radnih mesta. Dodao je da političari više ne mogu da koriste kao opravdanje rata koji je završio pre 15 godina. O malom broju radnika koji su došli na proteste, rekao je da će svima koji su odabrali roštiljanje umjesto protesta reći, kad dođu da se požale, da su imali priliku da izađu i izraze svoje nezadovoljstvo i da su je propustili.
U Tirani, opozicijska Socijalistička partija i rudarski sindikat organizirali su proteste koji su trajali celi prvomajski vikend. Socijalisti, sa podrškom manjih levičarskih stranaka i nevladinih organizacija, kao i oko 200,000 simpatizera, okupili su se na Trgu Narodnih heroja, da izraze svoje nezadovoljstvo Vladom, tražeći transparentnost izbornog protesta, prava i bolji život. Grupa od 22. socijalistička poslanika u Parlamenttu počeli su štrajk glađu, kome se priključilo 200 građana, uključujući i vođu rudarskog sindikata Fiqirija Xhibrija. Rudari traže veće plate i penzije. Xhibri je rekao da su štrajkači glađu spremni da idu do kraja kako bi osigurali ostvarivanje njihovih zahteva. Vidljivo je bilo veliko policijsko prisustvo, kako bi sprečilo kontakt sa učesnicima proslave koju je vladajuće Demokratska partija organizovala kako bi proslavila godišnjicu učlanjenja Albanije u NATO i druga postignuća.
Na Kosovu, Prvi Maj je obeležen protestima sindikata, penzionera i bivših radnika društvenih preduzeća u Prištini, koje je organizovala Unija Nezavisnih sindikata, za zahtevom za uspostavljanje pravne infrastrukture, osnivanje socijalnih, zdravstvenih i penzijskih fondova, i borbu protiv rada na crno. Ovog Prvog Maja, nezaposlenost na Kosovu je 40 posto, a 37% stanovništva živi u siromaštvu, pokazuju podatci UNDPa.
U Makedoniji, samo je Pokret za socijalnu pravdu “Lenka” organizovao protestnu šetnju, kako bi podigao “glasi protiv postojanih kršenja radničkih prava, rezultat neoliberalnih politika svih prošlih vlada, kako socijaldemokratskog SDSMa, tako i demokršćanke VMRO-DPMNE”. Takve politike rezultirali su u situaciji u kojoj se radno zakonodavstvo menja svake godine i dodatno ograničava radnička prava.
Savez sindikata Makedonije (SSM) i Konfederacija nezavisnih singikata (KSS) održali su neformalni sastanak sa vladinim timom, na kome je postignut dogovor o otvaranju socijalnog dijaloga evropskog tipa u Makedoniji. Iz SSM-a su izjavili da ove godine nisu mogli organizovati velike proteste, zbog unutrašnjih sukoba koji su doveli do promene sindikalnog vođstva, ali dodaju da će sledeće godine protesti biti masovni, sledeći primere iz država Zapadne Evrope i susedne Grčke.
Teško je očekivati da vlade i poslodavci - u najvećem broju strani investitori koji često dolaze u ove zemlje baš iz razloga što su radnički pokreti u rasulu a radna prava se ne poštivaju - rade na poboljšanju radničkih prava, skraćivanjem radnog dana ili boljim platama sami od sebe, bez aktivnog pritiska sindikata i radničkih pokreta.
Sindikati, a naročito sindikalne vođe, trebali bi da prestanu sa fokusom na same sebe i da postanu aktivniji u korištenju očitih političkih potencijaka, uz prihvatanje podrške nevladinog i građanskog sektora, kako bi ujedinjeni radili na postizanju boljih prava za sve.
Konačno, i radnici i svi obespravljeni moraju shvatiti da ako se sami ne bore za svoja prava, niko im ta prava neće dati zato što je dobar u srcu. Prvi Maj trebao bi da bude dan na koji se zahtevaju i traže veća prava i bolji radni uslovi, ne dan za prežderavanje i pijanke. Eto, mi u owpsee spremni smo da se kladimo da će i sledeći vikend biti odličan za izlet i roštilj. Hoćete da se kladite?